HISTORIJSKI PROJEKAT NA GRANICI: Srbija i BiH se spajaju novim autoputem!
Most preko Save se završava, ali autoput do Sarajeva još nije “gotova stvar”
Ovo je vijest koja lijepo zvuči, i neka zvuči. Most preko Save kod Sremske Rače jeste velika stvar. Nije to samo beton, asfalt i nekoliko fotografija iz drona. To je veza između Srbije i Bosne i Hercegovine, veza Srema, Mačve, Semberije i dalje prema unutrašnjosti BiH.
Dionica Kuzmin–Sremska Rača ulazi u završnu fazu. Prema objavama koje se pozivaju na Puteve Srbije, riječ je o trasi dugoj oko 18 kilometara, s novim mostom preko Save, i dijelu budućeg pravca E-761 Beograd–Sarajevo. Planirana je kao pravi autoput: dva odvojena kolovoza, po dvije vozne i jedna zaustavna traka u svakom smjeru, uz brzinu do 130 kilometara na sat.
Dobar most ne znači gotov autoput
Tu treba biti pošten. Ovo jeste korak naprijed, ali nije isto što i reći: “Autoput Beograd–Sarajevo je tu.” Nije. Srbija privodi kraju svoj dio do granice, ali BiH strana još ima ozbiljan posao.
Crna Hronika piše da trasa od Kuzmina vodi do graničnog prelaza kod Sremske Rače i da novi most treba biti ključna veza između dvije zemlje. Također navodi da se na teritoriji BiH paralelno gradi dionica prema Bijeljini, dok su ostali dijelovi prema unutrašnjosti zemlje još u pripremi i planiranju.
A to je ono što se u naslovima često preskoči. Most jeste pred vratima. Ali put do Sarajeva nije samo most. To su kilometri, tenderi, dozvole, eksproprijacije, politički dogovori i pare.
Za narod je ovo važno, ali politika ne smije prodavati maglu
Dionica Bijeljina–Rača, duga oko 20 kilometara, već je godinama posebna priča. Faktor je ranije pisao da je u nadležnosti Autoputeva RS-a, da je vrijedna 302 miliona KM i da se finansira sredstvima Vlade RS-a i Vlade Srbije. U istom tekstu navedeno je i da je rok za tu dionicu pomjeren na septembar 2026. godine, dok je trasa kroz Brčko i dalje problematična tačka.
BiznisInfo je u aprilu pisao još direktnije: umjesto cijelih 20 kilometara, ove godine bi u promet trebao ići samo dio od granice kod Rače do petlje Brodac, dug oko sedam kilometara. Na ostatku trase ostaju zemljani radovi, nasipi, imovinsko-pravni odnosi i izmještanje dalekovoda.
Znači, da se ne lažemo: ovo je napredak, ali nije čarolija. To je kao kad čovjek konačno napravi most preko potoka do kuće, ali mu od mosta do vrata još stoji blatnjav put. Bolje je nego prije, ali nije gotovo.
Posljedice mogu biti dobre: brži prevoz robe, manje gužve, jača trgovina, lakši dolazak do Bijeljine, Beograda i dalje. Ali samo ako se posao nastavi, a ne ako političari presijeku vrpcu i slikaju se kao da je pola države već spojeno autoputem.
Najkraće: most preko Save je dobra vijest. Ali narod ne treba samo slike iz zraka. Narodu treba završen put, normalna granica i manje čekanja. Beton je počeo spajati obale. Sad je red da politika prestane praviti rupe između njih.
Napomena: Prema dostupnim informacijama, dionica Kuzmin–Sremska Rača je u završnoj fazi, ali kompletan autoput Beograd–Sarajevo još nije završen niti je blizu potpune funkcionalnosti na cijeloj trasi.
Izvori: Crna Hronika, Putevi Srbije, Vojvodina uživo, BiznisInfo, Faktor.
