Novi šamar Bruxellesu? Vučić poručio da Srbija ne dolazi..
Izjava predsjednika Srbije Aleksandar Vučić da Srbija neće imati nijednog predstavnika na summitu Europska unija i Zapadnog Balkana u Bruxelles otvorila je novo poglavlje u njegovoj već poznatoj politici balansiranja između Istoka i Zapada. Poruka je snažna, jasna i – kako to često biva s Vučićem – višeslojna.
S jedne strane, predsjednik pokušava domaćoj javnosti pokazati odlučnost i suverenitet, tvrdeći da odluku donosi “zbog građana Srbije”, bez obzira na reakcije iz europskih centara moći. U takvom narativu Bruxelles se prikazuje kao mjesto pritisaka i nerazumijevanja, dok se Beograd predstavlja kao usamljen, ali principijelan akter koji štiti vlastite interese, prenosi Nova.rs..
Gostujući na RTS, Vučić je dodatno naglasio da je odluka isključivo njegova, oslobađajući Vladu svake odgovornosti – što je također poruka unutrašnjoj političkoj sceni.
S druge strane, ostaje otvoreno pitanje: kome je ova poruka zapravo upućena?
Bruxellesu sigurno, ali možda još više domaćem biračkom tijelu. Vučić već godinama gradi imidž lidera koji “svima kaže ne” kada smatra da je Srbija ugrožena, a istovremeno uvjerava javnost da je europski put i dalje otvoren – barem dok je on na vlasti. Zahvale Ursula von der Leyen i António Costa djeluju kao pokušaj ublažavanja poruke i dokaz da vrata Bruxellesa, barem formalno, nisu zalupnjena.
No, poruka da će “Zapadni Balkan biti bez Republike Srbije” nosi i dozu političke dramatike, čak i rizika. U regiji u kojoj se integracije ionako odvijaju sporo, ovakav potez može se tumačiti kao dodatno udaljavanje, bez obzira na tvrdnje da Srbija ostaje na europskom putu.
Izjave da se Srbija nalazi “na svojoj strani”, neovisno o Washington, Bruxellesu ili Moskva, dobro zvuče politički, ali u praksi često znače nastavak politike sjedenja na više stolica.
Na kraju, Vučićeva odluka više izgleda kao politička poruka nego kao stvarni zaokret. Ona potvrđuje poznati obrazac: oštra retorika prema vani, smirivanje tržišta i građana kod kuće (uz isticanje deviznih rezervi i stabilnosti), te ostavljanje prostora da se sutra, ako zatreba, ponovno sjedne za isti stol u Bruxellesu – kao da se ništa nije dogodilo.
