RAGUŽ OTVORENO O ČOVIĆU: “Kako možete govoriti o Evropi, a držati ljestve ovakvoj politici?”
Komentar: Raguž otvorio pitanje koje mnogi izbjegavaju – može li se biti za Evropu, a igrati balkansku politiku?
Kad neko iz političkog kruga progovori malo otvorenije nego što smo navikli, odmah postane zanimljivo. Upravo to se desilo nakon nastupa Martina Raguža, koji je prilično direktno progovorio o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, ali i o politici Dragana Čovića i HDZ-a BiH.
Raguž je krenuo od šire slike – političke krize u državi. Po njegovim riječima, Bosna i Hercegovina se nalazi u jednoj od najtežih institucionalnih i političkih kriza od završetka rata. To je ozbiljna tvrdnja, ali realno, mnogi građani već godinama imaju osjećaj da sistem stalno zapinje.
Narodski rečeno: država ide naprijed, ali kao auto u drugoj brzini uz ručnu kočnicu.
Zanimljivo je što Raguž nije osporio historijsku ulogu Dejtonskog sporazuma. Naprotiv, rekao je da je on zaustavio rat i ogromna stradanja. Ali je dodao ono što se često prešuti – da Dejton nije riješio sva pitanja kako država treba funkcionisati dugoročno.
I tu dolazimo do njegove ideje o “novom društvenom ugovoru”. Ukratko, smatra da bi političke snage unutar postojećih institucija trebale pronaći kompromis koji bi državu učinio funkcionalnijom. Teoretski zvuči logično. Problem je što kompromis u Bosni i Hercegovini često zvuči kao lijepa riječ koju svi izgovaraju, ali rijetko primjenjuju.
Ali najzanimljiviji dio intervjua bio je kada je Raguž otvorio pitanje odnosa HDZ-a BiH i SNSD-a.
Tu je postavio prilično direktno pitanje: kako neko može sebe predstavljati kao velikog zagovornika evropskih integracija, a istovremeno politički sarađivati sa strankom koja često šalje poruke da se Evropska unija raspada i da je budućnost negdje drugo?
Narodski rečeno – teško je istovremeno gledati prema Briselu i držati političku ljestvicu nekome ko gleda u potpuno drugom smjeru.
Naravno, u politici su savezi često stvar interesa. Stranke prave partnerstva koja im u tom trenutku odgovaraju. To nije ništa novo ni u Bosni i Hercegovini ni u svijetu. Ali Raguž je otvorio pitanje koliko su takvi savezi zaista u interesu države, a koliko u interesu političkih kalkulacija.
Druga zanimljiva stvar iz njegovog nastupa je priča o strahovima među narodima. On je rekao ono što mnogi privatno priznaju: Bošnjaci strahuju od podjele države, Hrvati od svoje brojnosti i političkog položaja. Dok god se politika hrani tim strahovima, teško je očekivati da će doći do pravog povjerenja.
Jedan zamišljeni komentar običnog građanina mogao bi glasiti:
“Dok se političari prepiru oko sistema, narod bi samo da sistem konačno počne raditi.”
Raguž je takođe spomenuo još jednu osjetljivu temu – dominaciju jedne stranke među Hrvatima skoro tri decenije. Po njegovom mišljenju, politički monopol nikada nije donio najbolja rješenja.
To je prilično jasna poruka: bez pluralizma nema ni zdrave politike.
Na kraju, ostaje pitanje da li će ovakve poruke pokrenuti ozbiljniju raspravu ili će završiti kao još jedna politička izjava koja traje dva dana u medijima.
Jer u Bosni i Hercegovini često nije problem izgovoriti pravu rečenicu. Problem je šta se desi poslije.
Samo kažem.
Piše: Vrtoglava Pantić
