Milanović pozvao izraelskog ambasadora na „raport“ – evo zašto
Samo kažem: Kad ambasador počne voditi tuđu politiku
Komentira: Mostarac Rušveta
Samo kažem, diplomacija je čudna stvar. Nekad je sve u rukavicama i diplomatskim osmijesima, a nekad se stvari kažu prilično direktno. Upravo to se dogodilo u Zagrebu kada je hrvatski predsjednik Zoran Milanović pozvao na razgovor izraelskog ambasadora Gary Koren nakon njegovih javnih izjava o Iranu.
Što je bio problem? Ambasador je javno pozvao Hrvatsku da prekine diplomatske odnose s Iranom i sugerirao provjeru osoblja iranske ambasade, tvrdeći da bi među njima mogli biti pripadnici iranske Revolucionarne garde ili ljudi povezani s obavještajnim aktivnostima.
E sad, samo kažem – to su ozbiljne optužbe. Kad tako nešto kaže ambasador jedne države, to nije obična izjava za televiziju. To je skoro kao da nekom domaćinu u dnevnoj sobi počneš govoriti s kim smije, a s kim ne smije piti kafu.
Zbog toga je Milanović ambasadora pozvao na razgovor i poručio mu prilično jasno: ne treba se miješati u odnose Hrvatske s trećim državama. Hrvatska je suverena država i sama odlučuje kakvu će vanjsku politiku voditi.
Drugim riječima – savjeti su jedno, ali diktiranje politike je nešto sasvim drugo.
U poruci iz Zagreba naglašeno je i da takve javne tvrdnje mogu uznemiriti građane i nanijeti političku štetu državi, posebno jer Hrvatska nastoji zadržati imidž stabilne i sigurne zemlje. Samo kažem, u zemlji koja živi dobrim dijelom od turizma, svaka rečenica koja spominje špijune, terorizam ili diplomatske sukobe može izazvati više štete nego koristi.
Cijela priča dolazi u trenutku kada su odnosi između Izrael i Iran ionako napeti. Zbog takve atmosfere svaka politička izjava ima dodatnu težinu i lako može izazvati novu diplomatsku napetost.
Samo kažem, to je ona stara diplomatska matematika: kad se veliki svađaju, mali gledaju kako da ne završe između njih.
Naravno, sve ovo ne znači da su odnosi Hrvatske i Izraela prekinuti ili da je nastao neki veliki diplomatski rat. Ali pokazuje jednu stvar – čak i među saveznicima postoje granice. A jedna od njih je vrlo jednostavna: svaka država sama odlučuje s kim će imati diplomatske odnose.
I zato je ova epizoda zanimljiva. Ne zbog velike svađe, nego zbog male lekcije iz diplomacije.
Samo kažem – kad ambasador počne govoriti kako bi druga država trebala voditi svoju vanjsku politiku, obično brzo dobije poziv na razgovor. I kafu koja, vjerovatno, nije bila baš opuštena.
