Teheran žestoko napao Trumpa: „Epsteinova banda neće voditi Iran!“
Kad čitate vijesti o Bliskom istoku ovih dana, čovjek ima osjećaj da gleda politički ring, a ne međunarodnu diplomaciju. Najnoviji primjer je razmjena poruka između američkog predsjednika Donald Trump i predsjednika iranskog parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf.
Priča ide ovako: Trump je poručio da bi želio biti uključen u izbor novog vrhovnog vođe Irana nakon smrti Ali Khamenei, koji je prema navodima ubijen u nedavnim američko-izraelskim napadima. Na to je iz Teherana stigao odgovor koji je, blago rečeno, – žestok.
Ghalibaf je rekao da o sudbini Irana neće odlučivati „Epsteinova banda“, aludirajući na američkog milijardera Jeffrey Epstein i skandale koji su godinama potresali američku elitu. Drugim riječima, Iranci su pokušali poruku okrenuti u propagandni udar: ako već pričamo o moralu i političkom utjecaju, evo vam i vaših afera.
Samo kažem – ovo je klasična politička razmjena udaraca. Trump govori o tome tko bi mogao voditi Iran, a Teheran uzvraća uvredama i optužbama. Ali u stvarnosti stvari nisu baš tako jednostavne.
Prvo, američki predsjednik nema nikakav formalni mehanizam da „postavlja“ vrhovnog vođu Irana. Taj položaj bira kompleksan sistem unutar same iranske države – prvenstveno Vijeće stručnjaka. Dakle, čak i ako Trump želi utjecati, to je više politička poruka nego realna mogućnost.
Drugo, spominjanje „Epsteinove bande“ nije nikakav konkretan dokaz ili optužnica – to je retorička provokacija. U međunarodnoj politici takve stvari služe da se domaćoj publici pokaže snaga i prkos. Drugim riječima: politički marketing.
Treće, najvažnije – u cijeloj ovoj priči vidi se koliko su tenzije narasle. Nakon udara i smrti Khameneija, retorika se podigla na nivo gdje više nema diplomatskog jezika nego se govori gotovo ratnim tonom.
Ako gledamo hladno i bez navijanja, obje strane igraju staru igru: jedna govori da će oblikovati budućnost Irana, druga poručuje da to nikad neće dopustiti. A između tih izjava stoji realnost – ogromna geopolitička kriza u kojoj se svaka riječ mjeri, ali se često i namjerno pojačava.
I zato, kad čujete velike izjave tipa „mi ćemo odlučiti sudbinu svijeta“ ili „oni nam neće krojiti budućnost“, dobro je zastati i reći: polako, ljudi. U politici su ponekad najglasnije izjave upravo one koje imaju najmanje stvarne moći.
Samo kažem.
