Izraelac digao prašinu: “Američki vojnici mogu samo sanjati ulazak u Iran”

Kad čovjek čita ovakve izjave, prvo što treba uraditi jeste stati na loptu. Ne zato što neko mora biti u pravu ili krivu, nego zato što rat nikad nije jednostavna priča sa jednim glasom.
Komentar na vijest: Hayat.ba
A glas koji se ovdje čuje je glas izraelskog novinara Alon Mizrahi, koji prilično otvoreno govori da bi rat između Sjedinjene Američke Države, Izrael i Iran mogao završiti potpuno drugačije nego što mnogi očekuju.
I sad, da budemo realni – u ratu propaganda ide na sve strane. Svaka strana pokušava pokazati da je jača, pametnija i bliža pobjedi. Ali Mizrahi govori jednu stvar koja ima smisla čak i ako se neko s njim ne slaže: rat protiv Irana nije isto što i rat protiv manjih država koje su ranije bile meta zapadnih intervencija.
Iran je ogroman. Kad pogledate kartu, vidite državu veću od mnogih evropskih zajedno. Tu ne govorimo o maloj operaciji, nego o potencijalnom sukobu koji bi mogao progutati cijelu regiju.
Mizrahi čak povlači paralelu sa Napad na Pearl Harbor, tvrdeći da SAD nikada nije doživio ovakav nivo udara na svoje baze. Da li je to pretjerivanje? Vrlo moguće. Ratne procjene često znaju biti dramatične. Ali činjenica je da su američke baze širom Zaljeva – u Bahreinu, Kataru, Kuvajtu i Saudijskoj Arabiji – ključni stub američkog vojnog prisustva u regiji. Ako su one ozbiljno ugrožene, to mijenja računicu.
Druga zanimljiva stvar koju Mizrahi spominje jeste nedostatak snimaka i informacija. U vrijeme Zaljevskog rata 1991. svijet je gledao snimke bombardovanja gotovo svake noći. Danas, u eri dronova i satelita, informacija ima manje. To može značiti dvije stvari: ili se informacije strogo kontroliraju, ili se jednostavno ne želi pokazati realna slika s terena.
Treća tačka njegovog komentara tiče se ideje kopnene invazije. Tu je Mizrahi vrlo jasan: kaže da američki vojnici ne mogu ni sanjati da kroče na iransko tlo. Ako govorimo vojno, takva operacija bi zaista bila ogromna. Irak je bio daleko manji i slabiji pa je rat trajao godinama. Iran ima više od 80 miliona stanovnika, planinski teren i decenije priprema za upravo takav scenarij.
Posebno osjetljiva tačka je Hormuški moreuz – jedan od najvažnijih energetskih prolaza na svijetu. Ako bi taj prolaz bio zatvoren ili pretvoren u ratnu zonu, posljedice bi osjetila cijela svjetska ekonomija, a ne samo Bliski istok.
Ali evo gdje treba biti pošten: Mizrahi iznosi jednu perspektivu, ne konačnu istinu. U ratovima često vidimo faze u kojima jedna strana izgleda slabije, pa kasnije promijeni tok događaja. Historija je puna takvih primjera.
Drugim riječima – možda je u pravu kada kaže da je rat protiv Irana mnogo teži nego što se misli. Ali reći da je rat već izgubljen četvrtog dana zvuči više kao politička poruka nego vojna analiza.
Kako bi narod rekao: u ratu se pobjednik obično ne vidi prve sedmice.
Samo kažem.



