Netanyahu Irancima: Približava se ključni trenutak za vašu zemlju

Komentar: Kad čovjek posluša ovu poruku izraelskog premijera Benjamin Netanyahu, stiče utisak da se ratna retorika diže na novi nivo.
Nije ovo više samo klasična diplomatska poruka u kojoj političari biraju riječi kao na apoteci. Ovo više liči na direktno obraćanje protivničkoj državi – i vlasti i narodu – uz jasnu poruku: sukob se neće smirivati.
Da odmah budemo jasni – takva retorika u međunarodnoj politici nije nova. Ali rijetko se dešava da lider jedne države javno govori građanima druge države o „oslobađanju“. Netanyahu poručuje da Izrael ne želi podijeliti Iran nego ga „osloboditi“. E sad, tu dolazimo do onog dijela gdje prosječan čovjek zastane i zapita se: dobro, a ko tačno odlučuje šta znači oslobađanje?
Jer istorija nas je naučila da se riječ „oslobađanje“ često koristi u politici, ali se različito tumači. Nekome je to promjena vlasti, nekome pritisak na režim, a nekome – otvoreni pokušaj slabljenja države protivnika.
Posebno je zanimljiv dio poruke upućen pripadnicima Islamic Revolutionary Guard Corps. Tu nema diplomatskog umotavanja: „I vi ste na našem nišanu.“ To je vrlo direktna poruka vojnim strukturama Irana. Poruka „ko položi oružje, neće mu se ništa dogoditi“ podsjeća na klasične psihološke taktike iz ratova – pokušaj da se unese sumnja i razdor u protivničke redove.
Sad će neko reći: pa to je rat, šta očekujete? Tačno. Ali kad takve poruke idu javno, preko video obraćanja cijelom svijetu, to znači da se vodi i propagandni rat. Rat narativa.
U cijelu priču ubacuje se i američki predsjednik Donald Trump, kojeg Netanyahu citira kako govori da Iran mora biti spriječen da dođe do nuklearnog oružja. To nije nova politika – to je već godinama ključni stav Washingtona i Tel Aviva. Međutim, kada se takve izjave ponovo javno naglašavaju, to često znači da se želi pokazati jedinstvo saveznika.
Zanimljivo je i prozivanje United Nations. Kritika međunarodnih institucija postala je skoro standard u svjetskoj politici. Kad institucije reaguju – nekome su spore. Kad ne reaguju – optuže ih da šute. Ukratko, uvijek su krive.
Na kraju dolazimo i do Libana i Hezbollah. Netanyahu šalje poruku da će Liban snositi posljedice ako ne provede sporazum o prekidu vatre i ne razoruža Hezbollah. Drugim riječima, sukob se ne posmatra samo kroz Iran, nego kroz cijelu regionalnu mrežu saveznika i protivnika.
Kad se sve sabere, ova poruka ima tri cilja. Prvi je pokazivanje odlučnosti prema Iranu. Drugi je učvršćivanje savezništva sa SAD-om. Treći – slanje upozorenja regionalnim akterima.
A narodski rečeno: kad političari počnu govoriti ovako otvoreno i tvrdo, to obično znači da se situacija ne hladi – nego zagrijava.
I zato, kako bi rekao jedan običan komentator uz kafu:
„Kad lideri počnu pričati o oslobađanju tuđe države, znaj da je svijet opet ušao u onu fazu kad se riječi koriste kao uvod u mnogo ozbiljnije poteze.“



