Drama u Kuvajtu: bh. građani čekaju evakuaciju, ambasador u BiH
Komentar “samo kažem”: Evo jedne priče koja čovjeku malo digne pritisak, ali i natjera da se zapita: kako je moguće da naši ljudi u kriznoj situaciji ostanu skoro sami?
Dok se na Bliskom istoku situacija mijenja iz sata u sat, desetine državljana Bosne i Hercegovine u Kuvajtu čekaju pomoć koja nikako da stigne. Neki su već spakovali kofere, neki drže djecu uz sebe i gledaju vijesti, a svi imaju isto pitanje: ima li iko u Sarajevu ko će reći šta dalje?
Jedna žena iz BiH koja godinama živi u Kuvajtu javno je napisala da ljudi tamo žive u strahu. Majke s malom djecom, porodice koje samo žele izaći iz nesigurne zone i vratiti se kući. Ali problem je jednostavan, a opet ogroman: bez tranzitnih viza ne mogu preko granice, a bez pomoći države teško mogu dalje.
I tako su mnogi odlučili sami pokušati doći do Saudijske Arabije, gdje je situacija mirnija. Kao kad se čovjek nađe usred nevremena pa traži bilo kakav zaklon. Samo što ovdje zaklon nije autobuska stanica nego granica druge države.
Ljudi su se prijavili, poslali podatke ambasadi, čekali poziv. Ali telefon šuti. A kad telefon šuti u kriznoj situaciji, to je kao kad doktor kasni na operaciju — svaka minuta izgleda kao sat.
U međuvremenu dolazi još jedna informacija koja mnoge nervira: ambasador BiH u Kuvajtu trenutno je u Bosni i Hercegovini. Navodno zbog ljekarskih pregleda. Naravno, zdravlje je važno i niko ne može suditi o nečijim privatnim razlozima. Ali u očima ljudi koji čekaju pomoć, ta vijest zvuči kao loš tajming.
S druge strane, država je uspjela organizovati evakuaciju dijela građana iz Dubaija. To pokazuje da se nešto ipak radi. Ali broj ljudi koji traže pomoć mnogo je veći i mnogi osjećaju da se stvari kreću sporo — previše sporo za situaciju u kojoj svaki dan donosi novu neizvjesnost.
A tu je i ona stara balkanska ironija: kad nema sistema, ljudi se snalaze sami. Prijatelji zovu prijatelje, rodbina traži veze, društvene mreže postaju krizni centar.
“Samo kažem”: država se najviše vidi u krizama. Kad je sve mirno, svi izgledaju sposobni. Ali kad počnu problemi, tada se vidi ko zna organizovati stvari, a ko se još uvijek traži u papirologiji.
Ipak, treba biti realan — situacija na Bliskom istoku je komplikovana i logistički teška. Evakuacije nisu jednostavne operacije. Potrebne su dozvole, avioni, koordinacija više država.
U krizama se lako pojavi osjećaj panike, ali važno je zapamtiti da se rješenja često pojave tek nakon mnogo koordinacije i vremena. Najvažnije je da ljudi ostanu smireni, da komunikacija proradi i da se svi vrate svojim kućama sigurni. Na kraju, svaka kriza prođe — ali solidarnost i briga za ljude ostaju najvažniji test svake države
