Deseta noć velikog sukoba: Američke baze pod udarom iranskih raketa

KOMENTAR: Kad čovjek čita vijesti ovih dana, ima osjećaj da je svijet postao kao komšiluk gdje se dvije kuće posvađaju, a onda cijela ulica završi u problemu.

Upravo tako izgleda i ova priča sa Bliskog istoka – rakete lete, prijetnje pljušte, a običan narod gleda u nebo i pita se: “Hoće li opet nešto pasti?”

U najnovijoj eskalaciji sukoba, iranska Revolucionarna garda gađala je američku vojnu bazu u Kuvajtu, dok su napadi zabilježeni i u Bahreinu. Sve se to dešava dok rat između Irana s jedne strane i SAD-a i Izraela s druge ulazi u novu, opasniju fazu.

Drugim riječima – rat koji je počeo kao političko nadmudrivanje sad sve više liči na šah gdje su figure rakete. A kad se tako igra, uvijek strada tabla, a ne samo figure.

Jedna stvar je jasna: Iran ne gađa samo simbolično. Mete su baze, infrastruktura i strateške tačke gdje se nalaze američke snage u regionu. Kuvajt i Bahrein nisu izabrani slučajno – tamo se nalaze američke vojne instalacije i logističke tačke.

I tu dolazimo do stare priče: kad velike sile ratuju, male zemlje postaju geografska adresa konflikta.

Američki predsjednik Donald Trump već je poručio da će Iran biti “teško pogođen”, dok iz Teherana dolaze poruke da će napadi trajati dok god postoje mete povezane s protivnicima.

Prevedeno na narodni jezik: niko ne planira stati prvi.

A kad niko ne želi prvi stati – onda svi krenu brže.

Jedan analitičar je to slikovito objasnio riječima:
“Rat na Bliskom istoku nikad ne počinje naglo – on se polako pali kao fitilj.”

I taj fitilj sad gori poprilično brzo.

Posebno je opasna priča oko Hormuškog moreuza, kroz koji prolazi veliki dio svjetske nafte. Kad se tamo počne pucati, cijeli svijet to osjeti na pumpi.

Zato je ova priča puno veća od same vojne akcije. Ovo je domino-efekat: jedna raketa u Kuvajtu, cijena goriva u Evropi; jedna eksplozija u Bahreinu, nervoza na svjetskim berzama.

Drugim riječima – rat je lokalno pucanje, ali globalna glavobolja.

I sad dolazimo do one ljudske logike koju često zaboravimo kad gledamo geopolitiku. Političari se nadmeću snagom, ali obični ljudi samo žele mir. Dok generali crtaju strelice na kartama, neko u tim gradovima pokušava uspavati dijete uz zvuk sirena.

Narodski rečeno: kad se slonovi tuku, trava najviše strada.

A trava smo – svi mi.

Rat uvijek počinje pričom o sigurnosti, a završava pričom o gubicima. Zato je ponekad najveća hrabrost ne povući obarač.