WHO alarmira: “Crna kiša” pada u Iranu, zrak postaje opasan
“Crna kiša” nad Iranom – šta se zapravo događa?
Kad čujete izraz “crna kiša”, zvuči skoro apokaliptično, kao scena iz filma katastrofe. Ali ovaj put nije riječ o filmu nego o stvarnim upozorenjima stručnjaka. World Health Organization upozorio je da bi takva kiša u dijelovima Iran mogla predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik za stanovništvo.
Kako se uopšte desi da kiša bude crna? Priča počinje nakon napada na naftna postrojenja i skladišta goriva. Požari su u zrak izbacili ogromne količine čađi, naftnih čestica i hemikalija. Kada se takve čestice pomiješaju s oblacima i padavinama – dobijete kišu koja doslovno nosi prljavštinu i otrove iz zraka.
Drugim riječima, nije kiša sama po sebi “crna”, nego je zrak toliko zagađen da voda iz oblaka pokupi sve te čestice i spusti ih na zemlju.
Iz WHO-a upozoravaju da takva kiša i zrak mogu izazvati probleme s disanjem, iritaciju očiju i kože, glavobolju, a dugotrajna izloženost može povećati rizik od ozbiljnijih bolesti.
Jedan stručnjak za atmosfersku hemiju objasnio je da u takvoj kiši mogu završiti ugljikovodici, sumporni oksidi, dušični spojevi i sitne čestice zagađenja, koje su posebno opasne za pluća.
Samo kažem – rat se često prikazuje kroz rakete, eksplozije i vojsku. Ali prava cijena često dolazi kasnije: kroz zagađeni zrak, vodu i bolest običnih ljudi koji s politikom nemaju ništa.
I tu je možda najtužniji dio priče. Dok se političari prepucavaju ko je kriv, običan čovjek gleda u nebo i pita se – da li smije izaći napolje kad počne kiša?
Još jedan paradoks modernog ratovanja: nekad su ljudi bježali od bombi, a danas moraju bježati i od zraka koji dišu.
Stručnjaci zato savjetuju stanovnicima pogođenih područja da ostanu u zatvorenom prostoru, nose zaštitu za disanje i izbjegavaju kontakt s kišom dok se zrak ne pročisti.
Na kraju, možda najjednostavnija poruka: kad priroda počne padati s neba u crnoj boji – to je znak da je čovjek negdje ozbiljno pogriješio.
