Helikopter za poslanike? Stevandić tvrdi da će tako uštedjeti milione
Nekad čovjek pomisli da je sve već čuo u politici. A onda se pojavi ideja koja zvuči kao da je izašla iz neke humoristične emisije. Upravo takav je i ovaj satirični tekst o navodnoj inicijativi predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, Nenad Stevandić, da se kupi poseban helikopter za potrebe skupštine.
Logika je, barem u šali, vrlo jednostavna: helikopter nije trošak – nego ušteda. I to, kako se navodi, ogromna.
U “obrazloženju” se opisuje kako je politička delegacija nedavno brzo obišla Trebinje i Foča zahvaljujući helikopteru Helikopterskog servisa Republika Srpska. To iskustvo je, navodno, bilo toliko efikasno da se rodila ideja: zašto skupština ne bi imala vlastiti helikopter?
Jer, kako kaže satirična logika – vrijeme je novac. A putovanje automobilom traje dugo. Dok se helikopterom stiže brzo, elegantno i, barem u ovoj humorističnoj računici, čak i jeftinije.
Pa tako slijedi niz “ušteda”. Manje vožnje automobilima znači manja amortizacija službenih vozila. Manje puta na putu znači manje dnevnica. Manje čekanja po aerodromima znači manje hotelskih noćenja i manje skupih večera.
Drugim riječima, prema ovoj ironiji – što više letite helikopterom, to više štedite.
Naravno, svima je jasno da je tekst pisan kao satira. Jer ideja da se kupovinom helikoptera štedi novac zvuči kao ona narodna: “kupio sam skupu jaknu da uštedim na grijanju”.
Ali upravo tu leži poenta satire. Ona kroz pretjerivanje pokušava pokazati kako ponekad politička objašnjenja zvuče kada se prevedu na običan, narodni jezik.
U tekstu se čak pozivaju i poslanici da koriste helikopter što češće – posebno oni iz istočnih krajeva Republike Srpske – kako bi se dodatno smanjili troškovi goriva, dnevnica i naknada za odvojeni život.
U tom humorističnom tonu ide se i korak dalje: ako opozicija ne bude htjela koristiti helikopter, to će, navodno, značiti da ne žele štedjeti novac građana.
Samo kažem – satira često najbolje pokaže kako zvuče političke ideje kad se ogole do kraja. Nekad je dovoljno samo malo pretjerati i već dobijete priču koja zvuči nevjerovatno, a opet nekako poznato.
I zato ovakav tekst nije samo šala. On je podsjetnik da javnost uvijek ima pravo postaviti jedno jednostavno pitanje: da li je nešto stvarno ušteda – ili samo zvuči lijepo kada se tako kaže.
