Američke obavještajne službe tvrde: Šta je Ali Khamenei mislio o svom sinu
Kad čovjek pročita ovakav tekst, prvo što mu padne na pamet nije geopolitika nego – stara balkanska poslovica: “U ratu je prva žrtva istina.” A ovaj tekst upravo miriše na ratnu propagandu sa svih strana.
Prvo, sama konstrukcija priče djeluje klimavo. Navodno su američke obavještajne službe dostavile informacije predsjedniku Donald Trump o tome šta je pokojni iranski vođa Ali Khamenei “stvarno mislio” o svom sinu Mojtaba Khamenei. To već zvuči kao ona situacija kada komšija tvrdi da zna šta je neko rekao u četiri oka – samo što je ovdje komšija CIA.
Problem je što takve informacije skoro nikad ne dolaze sa dokazima. U pravilu dolaze kao: “više izvora tvrdi”, “obavještajna analiza kaže”, “visoki zvaničnik je rekao u privatnom razgovoru”. Drugim riječima – priča bez papira.
Druga stvar je politički kontekst. Ako SAD i Izrael zaista vode rat protiv Irana, onda je potpuno očekivano da će se paralelno voditi i informacijski rat. U tom ratu nije dovoljno bombardovati baze, treba bombardovati i percepciju. Ako uspiješ uvjeriti ljude da je novi vođa slab, ranjen, nekompetentan i da ga čak ni otac nije htio – onda si već pola posla završio bez ijednog metka.
Treća stvar: zanimljiva ironija. Iranska revolucija 1979. koju je predvodio Ruhollah Khomeini srušila je nasljednu monarhiju. A sada se pojavljuje priča da vlast prelazi sa oca na sina. Ako je to tačno, to bi zaista bilo politički nezgodno za režim u Teheranu jer ruši cijelu ideološku priču revolucije. Ali upravo zato je i savršena propaganda protiv režima – jer udara tamo gdje najviše boli.
Posebno je zanimljiv dio gdje Donald Trump govori da je novi vođa “laka figura” i čak sugeriše da bi Amerika trebala nadgledati izbor iranskog lidera. To više zvuči kao politička poruka nego kao analiza. Drugim riječima: nije samo opis situacije, nego pokušaj oblikovanja situacije.
A onda dolazimo do najzanimljivijeg dijela – nagrada od 10 miliona dolara za informacije o Mojtabi. Kad država raspisuje nagradu za nekoga, to obično znači jednu od dvije stvari: ili ga zaista ne mogu locirati, ili žele poslati poruku da je već “meta”.
Na kraju, realnost je vjerovatno mnogo dosadnija nego što izgleda u tekstu. U Iranu ključnu riječ često nema samo vrhovni vođa, nego i Revolucionarna garda. Ako oni stoje iza nekoga, taj ima moć. Ako ne stoje – džaba mu i titula.
Zato ovaj tekst treba čitati sa velikom dozom rezerve. Ne zato što je nužno lažan, nego zato što je očito dio velike političke igre gdje svaka strana pušta informacije koje joj odgovaraju.
U prevodu: možda je Mojtaba slab vođa. A možda neko samo želi da svi povjeruju da jeste.
