CERIĆ BRUTALNO O BOSANSKOJ NOSTALGIJI: Ko živi u prošlosti, gubi budućnost!
Prošlost treba pamtiti, ali se u njoj ne smije živjeti
Ima jedna opasna rečenica koju često čujemo: “Eh, kako je nekad bilo dobro.” Na prvu zvuči bezazleno. Čovjek se sjeti mladosti, sigurnije plate, mirnijeg života, boljih vremena. Ali bivši reis Mustafa ef. Cerić upozorava na nešto dublje: kad narod predugo oplakuje prošlost, prestane graditi budućnost.
To je posebno bolno u Bosni. Jer Bosna nije imala miran historijski put. Imala je lomove, promjene vlasti, ratove, izdaje, selidbe, padove i stalno novo ustajanje. Od odlaska Osmanskog Carstva, preko Austro-Ugarske, pa do raspada Jugoslavije, svaki put se ponavljala ista rana: dio naroda ostane emocionalno zarobljen u vremenu koje je nestalo.
Lijepo je pamtiti, opasno je živjeti unazad
Cerić podsjeća da su Bošnjaci nakon 1878. godine teško prihvatili dolazak Austro-Ugarske. Mnogi su gledali prema starom osmanskom svijetu, pričali o “boljim vremenima”, dok je nova vlast gradila pruge, škole, sudove i institucije. Dok su jedni žalili za prošlim poretkom, drugi su zauzimali budućnost.
Slično se desilo i nakon smrti Tita.
Mnogi su vjerovali da će Jugoslavija trajati zauvijek. Danas se i dalje priča o sigurnim platama, fabrikama, pasošu, olimpijskom Sarajevu i vremenu kad se činilo da država ima red. I tu nostalgiju ne treba ismijavati. Ljudi pamte ono što su živjeli.
Ali problem nastaje kad sjećanje postane politički program.
Bosni ne trebaju čuvari pepela, nego graditelji vatre
Nema povratka ni u Istanbul 19. vijeka, ni u Sarajevo 1970-ih. To je surova, ali tačna istina. Prošla vremena se mogu proučavati, poštovati i iz njih učiti.
Ali se u njima ne može živjeti.
Primjer je jednostavan. To je kao čovjek koji stalno priča kako je nekad imao dobru kuću, a danas mu krov prokišnjava. Ako samo sjedi i priča o starom krovu, voda će mu uništiti i ono što još ima.
Mora uzeti alat i popravljati kuću.
Tako je i s narodom. Ako stalno govorimo šta je Bosna nekad bila, a ne radimo na tome šta može postati, onda sami sebi krademo vrijeme. Dok drugi ulažu u tehnologiju, obrazovanje, ekonomiju i diplomatiju, mi se ne smijemo zaglaviti u kafanskom nadmetanju čije je prošlo doba bilo zlatnije.
Cerićeva poruka je tu najjača: prošlost nije problem. Problem je kad zbog prošlosti izgubimo budućnost.
Bosni ne trebaju profesionalni nostalgičari. Trebaju joj ljudi koji znaju ko su, ali ne čekaju da ih spasi duh prošlih imperija, partija ili vođa. Jer narod koji samo plače za jučer, sutra dočeka nespreman.
Napomena: Tekst je autorski prepričan i komentatorski obrađen na osnovu analize Mustafe ef. Cerića objavljene preko Slobodne Bosne / Odgovor
Izvori: Slobodna Bosna, Odgovor
