Izrael kaže: „Turska je novi Iran.” Turska odgovara..
Izrael i Turska sve oštrije jedan prema drugome: nova svađa koja može zapaliti region
Na Bliskom istoku riječi nikada nisu samo riječi. Kada neko nekoga nazove “novim Iranom”, to nije obična uvreda za naslovnicu. To je politička poruka, upozorenje i pokušaj da se javnosti objasni ko je sljedeći veliki protivnik.
Zato sve češće poređenje Turske s Iranom u izraelskim političkim i medijskim krugovima nije bezazleno. Turska, s druge strane, poručuje da nije Iran, ali da to ne znači da će šutjeti ili glumiti slabost pred izraelskim pritiskom.
Odnosi Izraela i Turske već dugo nisu samo diplomatski hladni. Oni su postali otvoreno neprijateljski u riječima. Ankara optužuje Izrael za ratne zločine i za agresivnu politiku u Gazi i regionu. Izrael, opet, Tursku sve više doživljava kao zemlju koja pokušava preuzeti veću ulogu na Bliskom istoku, posebno nakon slabljenja Irana.
Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan nedavno je tvrdio da Izrael pokušava Tursku proglasiti “novim neprijateljem” nakon Irana. To je važna rečenica, jer pokazuje kako Ankara vidi izraelsku strategiju: prvo Iran, zatim Turska.
Ali porediti Tursku i Iran je opasno pojednostavljivanje. Iran je teokratska država s mrežom saveznika i naoružanih grupa širom regiona. Turska je članica NATO-a, velika vojna sila, važan igrač u Siriji, Crnom moru, Kavkazu i odnosima sa Zapadom. Nisu isti model, nisu isti sistem i nemaju istu poziciju u svijetu.
Ipak, Izrael očito sve pažljivije gleda prema Ankari. Razlog nije samo retorika Recepa Tayyipa Erdogana. Razlog je i turska vojna industrija, utjecaj u Siriji, podrška Palestincima i ambicija da Turska bude regionalna sila koju niko ne može zaobići.
Javnost reaguje podijeljeno. Jedni kažu da se radi o običnom političkom prepucavanju. Drugi upozoravaju da se baš tako počinje: prvo se protivnik imenuje, zatim demonizira, a onda se svaka njegova odluka tumači kao prijetnja.
Zaključak
Ovo još nije rat. Ali jeste ozbiljna promjena tona. Izrael više ne gleda samo prema Teheranu, a Turska ne želi da bude posmatrač dok se preuređuje Bliski istok.
Najveća opasnost nije u jednoj rečenici, nego u tome što se obje strane navikavaju govoriti jezikom sukoba. A kad se taj jezik dugo ponavlja, političari ga jednom mogu početi pretvarati u poteze.
Poruka
Turska nije Iran. Ali ni Izrael ne smije misliti da je svaka država koja mu se suprotstavi automatski isti neprijatelj. Takvo razmišljanje je najkraći put do pogrešnih procjena. A na Bliskom istoku pogrešna procjena često se plaća krvlju.
Izvor informacija: Times of Israel, Middle East Institute, Reuters i War on the Rocks.
