Amerika i Kina upale u opasnu zamku: historija kaže da ovakvi sukobi često završavaju ratom.

“Tukididova zamka”: zašto se svijet plaši sudara Amerike i Kine..

Kada jedna sila raste, a druga više ne može mirno gledati kako gubi prednost, svijet ulazi u opasnu zonu. Upravo to se danas sve češće spominje u odnosu SAD-a i Kine. Nije problem samo trgovina, Tajvan, čipovi ili vojne vježbe. Problem je mnogo dublji: Amerika je decenijama bila glavna svjetska sila, a Kina joj se približila toliko da Washington više ne može praviti se da to ne vidi.

Taj strah ima ime: Tukididova zamka.

Naziv dolazi od antičkog historičara Tukidida, koji je pisao o Peloponeskom ratu između Atine i Sparte. Njegova poznata misao, pojednostavljeno rečeno, glasi: rat je postao vjerovatan jer je Atina rasla, a Sparta se tog rasta počela bojati. Dakle, nije rat izbio samo zbog jedne svađe, nego zbog straha stare sile od nove sile koja dolazi. Jutarnji list podsjeća da je upravo tu ideju modernizovao Graham Allison s Harvarda.

Allison je kroz svoj projekat analizirao 16 historijskih slučajeva u kojima je nova sila počela prijetiti staroj. U 12 od tih 16 slučajeva završilo je ratom. To ne znači da je rat automatski sudbina, ali znači da historija šalje neugodno upozorenje. Harvardov Belfer Center navodi isti obrazac: 16 velikih rivalstava, od čega 12 s ratnim ishodom.

Danas se ta priča najviše veže za SAD i Kinu.

Amerika je navikla da diktira pravila igre: vojska, dolar, tehnologija, saveznici, okeani, trgovinski putevi. Kina, s druge strane, raste ekonomski, vojno i tehnološki. Gradi brodove, razvija vještačku inteligenciju, širi utjecaj po Aziji, Africi i Evropi, a oko Tajvana pokazuje da ne želi zauvijek čekati.

Narodski rečeno: dvije velike sile su u istoj sobi, obje žele glavno mjesto za stolom, a nijedna ne želi izgledati slabo.

Washington u panici oko Irana: Sada se nadaju da će Kina zaustaviti Teheran

Najopasniji dio ove priče je Tajvan.

Za Kinu je to pitanje teritorijalnog integriteta. Za SAD je to pitanje savezništva, kredibiliteta i kontrole Pacifika. Ako tu neko napravi pogrešan potez, jedna pomorska blokada, jedan oboreni avion ili jedan pogrešno protumačen signal mogu zapaliti mnogo više od jedne krize.

Ipak, treba reći jasno: rat nije neizbježan. Čak i Allisonova teza pokazuje da su u četiri historijska slučaja velike sile izbjegle rat. To znači da lideri imaju izbor. Mogu hladiti tenzije, praviti dogovore i prihvatiti da svijet više nije isti. A mogu i glumiti snagu dok ih vlastiti ego ne odvede u katastrofu.

“Tukididova zamka” nije proročanstvo, nego upozorenje.

Ona ne kaže da će Amerika i Kina sigurno ratovati. Kaže da je najopasnije vrijeme ono kada stara sila osjeti da gubi prednost, a nova sila osjeti da više ne mora šutjeti.

Ako se Washington i Peking budu ponašali kao dva uvrijeđena diva, cijeli svijet će plaćati cijenu. Rat velikih sila danas ne bi bio lokalni požar, nego globalni udar na ekonomiju, sigurnost, trgovinu i život običnog čovjeka.

Izvor informacija: Jutarnji list i Harvard Belfer Center.