IRAN ŠALJE HULJIVU PORUKU: “Pregovarat ćemo, ali ćemo se i boriti”
Iran šalje poruku svijetu: možemo za sto, ali nismo spustili gard
Kad šef diplomatije jedne države kaže da je spreman i za pregovore i za borbu, to nije obična diplomatska rečenica. To je poruka za dvije publike. Jedna ide prema vani: “Možemo razgovarati.” Druga ide unutra: “Nismo slabi.” I baš tu leži opasnost ove iranske poruke.
Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi poručio je u Teheranu da će Iran, ako bude potrebno, biti spreman i za pregovore i za borbu. Naglasio je da diplomatija djeluje u koordinaciji s državnim i vojnim strukturama, te da se razgovori i odbrana zemlje ne gledaju kao dvije odvojene stvari.
Diplomatija s jednom rukom na stolu, drugom na okidaču
Ovo nije poruka mira u klasičnom smislu. Ovo je poruka pregovora pod pritiskom. Iran pokušava reći da nije zatvorio vrata diplomatiji, ali i da neće pristati da ga neko stisne uza zid.
Problem je što se sve dešava u trenutku kada su odnosi SAD-a i Irana ponovo na ivici. Reuters je objavio da je Washington tražio da Iran ne zadrži visoko obogaćeni uranij, dok Teheran odbija da taj materijal napusti zemlju. Donald Trump je poručio da SAD želi preuzeti iranski uranij i vjerovatno ga uništiti, dok iranska strana tvrdi da je nuklearni program namijenjen civilnim svrhama.
I tu se vidi suština sukoba. Amerika govori: “Ne vjerujemo vam.” Iran odgovara: “Ne damo ono što smatramo svojim pravom.” Kad se takve dvije pozicije sudare, pregovori ne liče na miran razgovor, nego na partiju pokera u kojoj svi drže ruku blizu pištolja.
TAJNA LISTA SMRTI: Izrael navodno lovi hiljade ljudi povezanih s 7. oktobrom
Hormuz može zapaliti cijene i bez velikog rata
Još opasniji dio priče je Hormuški tjesnac. To nije neka daleka morska tačka koja se tiče samo generala i diplomata. To je jedno od najvažnijih energetskih grla svijeta. Američka EIA navodi da kroz Hormuz prolaze ogromne količine nafte i da postoji vrlo malo alternativnih ruta ako se taj prolaz zatvori.
Zato svaka iranska prijetnja, svaka američka poruka i svaka izjava o kontroli plovidbe odmah ima cijenu. Ne samo političku. Nego i stvarnu. Na pumpama. U prevozu. U trgovinama. Reuters je objavio da cijene nafte rastu jer investitori sumnjaju u brz proboj u američko-iranskim pregovorima, a ključni problemi ostaju uranij i Hormuz.
Običan čovjek možda misli: “Šta mene briga šta kaže ministar u Teheranu?” Ali problem je što se ovakve krize ne zaustavljaju na granicama. Kad poskupi energija, poskupi i hljeb, i transport, i grijanje, i proizvodnja. Veliki se nadmudruju, a račun na kraju često stigne malom čovjeku.
Zato Araghchijeva poruka nije samo iranski prkos. To je signal da se kriza ne smiruje lako. Iran hoće pregovore, ali ne želi izgledati kao poražena strana. Amerika hoće dogovor, ali pod uslovima koje Teheran teško prihvata.
Najopasnije je kad svi govore da su spremni za mir, a istovremeno se ponašaju kao da se spremaju za novi udar. Tu diplomatija prestaje biti razgovor i postaje test živaca.
A kad se veliki igraju živcima, svijet obično prvo osjeti miris benzina — pa tek onda baruta.
Izvor:
Klix.ba; Reuters; U.S. Energy Information Administration; izvještaji o američko-iranskim pregovorima, iranskom uraniju i značaju Hormuškog tjesnaca.
