Amerika pritisla Kubu tamo gdje najviše boli
Kuba: Optužnica protiv Raúla Castra nije samo pravni potez, nego poruka režimu
Amerika otvara staru ranu iz 1996. godine
Kad SAD podigne optužnicu protiv 94-godišnjeg Raúla Castra, to nije samo sudski papir. To je politička poruka upućena Havani: vrijeme straha od direktnog pritiska se vratilo.
Američke vlasti optužile su bivšeg kubanskog predsjednika Raúla Castra i pet kubanskih pilota zbog rušenja dva civilna aviona grupe Brothers to the Rescue 1996. godine. U tom napadu poginula su četiri američka državljanina. Castro je u to vrijeme bio kubanski ministar odbrane, a optužnica tvrdi da je imao ulogu u odluci da se upotrijebi smrtonosna sila protiv nenaoružanih aviona.
Slučaj je star skoro tri decenije, ali tajming nije slučajan. Jutarnji list, pozivajući se na američke izvore i analize, piše da Trumpova administracija ovo vidi kao dio šireg pritiska na Kubu, slično modelu koji je primijenjen prema Venezueli. Poruka je jasna: ako se režim ne otvori, pritisak će rasti.
Kuba nije Venezuela, i tu počinje problem
Na papiru, američka logika izgleda jednostavno. Pritisneš vrh režima, pronađeš nekoga unutra ko je spreman na dogovor, ponudiš pomoć i promjenu odnosa. Ali Kuba nije Venezuela.
Venezuela je imala jaču opoziciju, više pukotina u vlasti i drugačiju ekonomsku strukturu. Kuba je decenijama građena kao zatvoren sistem. Vojska, bezbjednosni aparat i Komunistička partija drže društvo čvrsto pod kontrolom. Zato više analitičara upozorava da SAD vjerovatno neće lako pronaći “kubansku Delcy”, odnosno osobu iznutra koja bi preuzela vlast i napravila dogovor s Washingtonom.
Rubio žestoko prozvao NATO: “Zašto ste s nama ako nećete pomoći?”
Marco Rubio je poručio da je mogućnost dogovora s Kubom “niska”, iako SAD tvrdi da želi diplomatsko rješenje.
Istovremeno se spominje američka humanitarna pomoć, pritisak sankcijama i oštra retorika prema kubanskom vrhu.
Običan Kubanac je opet između dvije vatre. S jedne strane ima režim koji decenijama guši slobodu, opoziciju i normalan politički život. S druge strane ima američki pritisak koji može dodatno pogoršati nestašice, strah i osjećaj da se sprema nešto veće. Guardian piše da je optužnica izazvala bijes i strah na Kubi, posebno zbog mogućnosti vojne eskalacije.
Zato ovu priču ne treba gledati naivno.
Da, kubanski režim ima tešku historiju represije. Da, porodice žrtava iz 1996. imaju pravo na pravdu. Ali pitanje je da li pravda poslije 30 godina služi samo sudu, ili i politici velikog pritiska.
Ako Washington misli da će Kuba pasti kao Venezuela, mogao bi se prevariti. Zatvoreni režimi često ne pucaju kad ih pritisneš. Nekad se samo još jače zatvore.
A tada račun opet ne plaćaju lideri. Plaća narod koji stoji u redu za hljeb, gorivo i struju.
Napomena: Optužnica protiv Raúla Castra je pravni postupak, ali optuženi nisu osuđeni dok se krivica ne dokaže. Procjene o “venezuelanskom modelu” su političke analize i tvrdnje američkih izvora, ne konačno potvrđen plan vojne akcije.
Izvori: Jutarnji list, AP, Reuters, Al Jazeera, Guardian.
