Cvijanović poručila da je kraj stranim intervencijama: “U BiH više niko neće presuđivati”
Cvijanović poručuje da je vrijeme intervencija prošlo, ali BiH ostaje u ozbiljnom političkom raskršću
Poruka iz Prnjavora: domaći političari moraju sami odlučivati
Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, poručila je iz Prnjavora da u Bosni i Hercegovini “više nikada niko neće intervenisati”. Time je jasno stala na stranu političke priče koja se posljednjih sedmica sve glasnije čuje iz RS-a: da se završava era međunarodnog nadzora i da domaći političari ubuduće moraju sami praviti dogovore.
Na prvi pogled, ta rečenica zvuči jednostavno i privlačno. Ko ne bi želio državu u kojoj odluke donose domaće institucije, a ne stranci? Problem je, međutim, u tome što BiH nije uređena i mirna država u kojoj političari sjednu, dogovore se i provedu zakon. Ovdje se godinama blokira, ucjenjuje, prijeti otcjepljenjem, pa se tek onda neko sjeti da treba “domaći dogovor”.
Cvijanović je rekla da je Republika Srpska spremna za novi politički period i da će svi morati razgovarati jedni s drugima. Pozvala se i na izvještaj američkog State Departmenta o Zapadnom Balkanu, u kojem se govori o kraju američke politike izgradnje država i većem fokusu na stabilnost, ekonomiju, investicije i lokalnu odgovornost.
To je važna promjena. Washington očito želi manje tutorstva, a više interesa, energetike, biznisa i stabilnosti. Ali iz toga ne treba izvlačiti prebrz zaključak da je međunarodni faktor potpuno digao ruke od BiH.
Kad zakon postane težak, Vulić se uhvati muslimana i starih provokacija
Lijepo zvuči “sami ćemo”, ali ko će zaustaviti blokade?
Suština problema nije u samoj ideji da BiH treba više domaće odgovornosti. To je normalno. Nijedna država ne može vječno živjeti kao politički maloljetnik. Ali pitanje je: šta ako domaći političari tu odgovornost ne koriste da poprave državu, nego da je još više blokiraju?
Dio javnosti u Republici Srpskoj ovu izjavu će dočekati kao potvrdu da OHR i međunarodne intervencije odlaze u prošlost. S druge strane, mnogi u Federaciji BiH će se pitati da li se iza priče o “kraju intervencionizma” krije pokušaj da se ukloni posljednja kočnica za rušenje državnih institucija.
Istina je negdje u težoj sredini. BiH zaista ne može vječno zavisiti od visokog predstavnika. Ali isto tako, nije ozbiljno praviti se da su svi problemi nastali zbog stranaca. Domaći političari su godinama dokazivali da znaju proizvesti krizu, ali mnogo teže znaju proizvesti rješenje.
Ako međunarodni nadzor slabi, onda odgovornost domaćih lidera postaje veća nego ikad. Tada više nema izgovora: nema Schmidta, nema OHR-a, nema stranaca, nema “nametnuto nam je”. Ostaje samo pitanje — znate li voditi državu ili znate samo živjeti od svađe?
Poruka je jasna: BiH treba domaći dogovor, ali ne dogovor za razgradnju države, nego dogovor za normalan život.
Ako političari zaista žele manje stranog uticaja, neka prvo pokažu da znaju čuvati mir, poštovati institucije i rješavati probleme građana. Bez toga, priča o “kraju intervencija” zvuči više kao politička želja nego kao sigurna budućnost.
Izvori informacija: Crna hronika; N1 BiH o izvještaju State Departmenta; Reuters o najavi ograničenije uloge budućeg međunarodnog izaslanika za BiH.
