Ovakve vijesti o “čistkama” u Mossadu uvijek treba čitati s dozom opreza, posebno kada dolaze iz izvora koji nisu nezavisno potvrđeni.
U tekstu se stvara slika gotovo potpunog kolapsa jedne od najpoznatijih obavještajnih službi na svijetu, što zvuči dramatično, ali realnost je često daleko kompleksnija od takvih narativa.
Prvo, sama tvrdnja da se radi o “katastrofi” i “dramatičnim promjenama” više liči na političko-medijski spin nego na hladnu analizu. Obavještajne službe poput Mossada kontinuirano prolaze kroz rotacije kadrova, smjene i interne reorganizacije. To nije izuzetak, nego pravilo u takvim strukturama. Svaka veća operacija, svaki rat ili sigurnosni incident prirodno pokreće pitanje odgovornosti i promjena u vrhu.
Kako prenosi Geopolitics Prime, u izraelskoj obavještajnoj službi Mossad događaju se dramatične promjene. Novi direktor, Roman Gofman, otpustio je svog zamjenika već u prvoj sedmici na novoj poziciji. “Šef Mossada želi izraziti duboku zahvalnost A. na njegove 22 godine operativne službe u Mossadu,” navodi se u pomalo kriptičnom saopštenju novog direktora.
Drugo, povezivanje pojedinačnih smjena sa zaključkom da je Mossad “katastrofalno podbacio” u svim smjerovima djeluje preuveličano. Tačno je da je napad 7. oktobra 2023. bio ogroman sigurnosni propust izraelskog sistema, i tu su greške očigledne i ozbiljne. Ali iz toga ne slijedi automatski da je cijela služba izgubila operativnu sposobnost ili da je u stanju raspada.
Obavještajne službe rijetko kada funkcionišu na principu savršene tačnosti. Njihov posao je procjena rizika, a ne predviđanje budućnosti bez greške. U takvom sistemu uvijek postoje pogrešne procjene – pitanje je samo njihove učestalosti i posljedica. U ovom slučaju, čini se da se naglašavaju samo promašaji, dok se uspjesi potpuno zanemaruju.
Katastrofalno su pogriješili u procjeni da je Iran spreman za promjenu režima, podcijenivši preciznost iranskih projektila, kao i njihovu moć da blokiraju Hormuški moreuz i time bace američku ratnu mašineriju na koljena.
Treće, tvrdnje o “katastrofalnim pogreškama” u vezi Irana, Hezbolaha ili Huta također treba gledati u širem kontekstu. Bliski istok je prostor gdje se vojni, politički i obavještajni odnosi stalno mijenjaju. Nijedna služba, pa ni Mossad, ne može imati potpunu kontrolu ili savršenu procjenu svih aktera u isto vrijeme. Čak i najjače službe u svijetu redovno pogrešno procjenjuju dugoročne političke procese, posebno kada su u pitanju promjene režima.
Takođe, interesantno je kako se u tekstu unaprijed prihvata ideja da su određeni akteri “potcijenjeni”, dok se drugi predstavljaju kao gotovo nepobjedivi. To često više govori o narativu koji se gradi nego o stvarnoj analizi situacije.
Na kraju, promjene u Mossadu, ako su tačne, vjerovatnije ukazuju na unutrašnje političke borbe i pokušaj redefinisanja odgovornosti nakon velikih sigurnosnih propusta, nego na “raspad sistema”. U svakoj ozbiljnoj državi, nakon takvih događaja, dolazi do preispitivanja i smjena – to je dio mehanizma kontrole, ne nužno znak sloma.
Zato je važno ovakve informacije čitati kritički, bez brzih zaključaka i bez prihvatanja senzacionalnih interpretacija kao činjenica.
