Rat u Ukrajini ulazi u fazu koja se bitno razlikuje od svega što smo gledali prethodnih godina.
Nakon neuspjele ukrajinske protuofenzive 2023. mnogi su zaključili da je mogućnost većeg preokreta praktično nestala. Međutim, razvoj tehnologije, prije svega masovna upotreba dronova, promijenio je pravila igre na način koji je malo ko mogao predvidjeti.
Ako su prve godine rata obilježili tenkovi, artiljerija i rovovi, sada sve veću ulogu imaju bespilotne letjelice koje mogu pogoditi ciljeve desetinama ili stotinama kilometara iza linije fronta. Upravo zbog toga ukrajinska strategija više nije usmjerena na velika teritorijalna osvajanja, nego na iscrpljivanje ruske logistike i otežavanje snabdijevanja vojske.
Historija ratovanja pokazuje da vojske ne pobjeđuju samo vatrenom moći, već prije svega sposobnošću da dovuku gorivo, municiju, rezervne dijelove i pojačanja. Kada se te veze prekinu, čak i brojčano nadmoćna sila može izgubiti inicijativu. Zbog toga ukrajinski napadi na saobraćajnice, skladišta i energetska postrojenja imaju mnogo veći značaj nego što se na prvi pogled čini.
Ipak, treba biti oprezan s tvrdnjama da bi rat mogao završiti već do zime. Takve prognoze pojavljuju se gotovo svake godine od početka sukoba. Jednom se očekivao brzi ruski slom, zatim ukrajinska pobjeda nakon zapadne pomoći, potom odlučujuća protuofenziva 2023. godine. Nijedno od tih predviđanja nije se ostvarilo onako kako su mnogi analitičari najavljivali.
Rusija je tokom rata više puta pokazala sposobnost prilagođavanja. Nakon prvih šokova uslijedili su masovna proizvodnja dronova, jačanje odbrambenih linija i preusmjeravanje ekonomije prema ratnim potrebama. Zato nije realno očekivati da će nekoliko uspješnih napada automatski dovesti do kolapsa ruskog sistema ili unutrašnje pobune protiv Vladimira Putina.
S druge strane, ni Ukrajina više ne pokušava ostvariti spektakularne proboje fronta. To je možda znak da je Kijev izvukao pouke iz prethodnih neuspjeha. Umjesto skupih i rizičnih operacija koje donose velike gubitke, sada se pokušava postepeno povećavati cijena rata za Moskvu. Takav pristup može biti sporiji, ali i održiviji.
Posebno je zanimljivo što se sve više govori o ratu iscrpljivanja u kojem presudnu ulogu igra ekonomija. Ako Rusija bude morala trošiti ogromne resurse na zaštitu logistike, energetskih postrojenja i infrastrukture duboko unutar svoje teritorije, to bi moglo stvoriti dodatni pritisak na državni budžet i društvo. Međutim, isti problem postoji i za Ukrajinu, koja i dalje u velikoj mjeri zavisi od zapadne finansijske i vojne pomoći.
Rusija izvela jedan od najtežih napada na Kijev od početka rata
Najveća nepoznanica ostaje politička dimenzija sukoba. Nijedna vojna strategija sama po sebi ne garantuje mir. Čak i ako jedna strana stekne prednost na terenu, pregovori zavise od političke volje obje strane i njihovih saveznika. Ratovi često završavaju tek kada obje strane zaključe da je nastavak borbi skuplji od kompromisa.
Zbog toga je možda prerano govoriti o odlučujućoj prekretnici. Ono što se ipak može reći jeste da je rat ponovo ušao u novu fazu. Dronovi danas rade ono što tenkovi nisu uspjeli prije tri godine – ugrožavaju ključne ruske komunikacije i logistiku.
Hoće li to biti dovoljno za kraj rata ili samo početak još jedne duge faze iscrpljivanja, pitanje je na koje trenutno niko nema siguran odgovor.
