Reuters prenosi da je Trump zaprijetio novim američkim udarima na Iran ako Teheran ne obuzda Hezbollah i svoje saveznike u Libanonu, dok Iran tvrdi da Izrael krši obaveze prema Libanonu i da će to biti jedna od glavnih tema pregovora sa SAD-om.
Izraelski ministar odbrane Israel Katz ranije je poručio da se izraelska vojska neće povući iz “sigurnosnih zona” u Libanonu, Siriji i Gazi.
Trump zaprijetio Iranu novim udarima: Bliski istok opet visi o jednoj pogrešnoj rečenici
Kako prenose svjetski mediji, Donald Trump ponovo je poslao oštru poruku Teheranu, poručivši da Iran mora odmah zaustaviti svoje saveznike u Libanonu, prije svega Hezbollah, ili će se suočiti s novim američkim udarima. I to, kako je sam najavio, još snažnijim nego prošle sedmice.
To je ona vrsta rečenice koja ne ostaje samo na društvenim mrežama. Kada predsjednik SAD-a napiše da će “vrlo snažno udariti Iran”, onda to čitaju Teheran, Tel Aviv, Beirut, Moskva, Brisel, ali i obični ljudi koji se pitaju hoće li se nova kriza uskoro preliti na cijene goriva, sigurnost i čitav svijet.
Pregovori počinju pod prijetnjama
Iran uoči razgovora sa SAD-om poručuje da je Libanon ključna tema. Teheran tvrdi da Izrael nastavlja napade i krši obaveze, dok iz Washingtona stiže poruka da Iran mora obuzdati svoje saveznike.
Drugim riječima, svi sjede za sto, ali svi drže ruku blizu okidača.
Iran želi razgovarati o prekidu neprijateljstava u Libanonu, odmrzavanju imovine i prodaji nafte. Amerika želi mirniji teren, manje rizika za energente i kontrolu iranskog uticaja. Izrael, s druge strane, poručuje da neće odustati od djelovanja u Libanonu ako procijeni da postoji prijetnja.
I tu nastaje problem: svaka strana tvrdi da se brani, a teren opet gori.
Izrael ne planira nazad
Izraelski ministar odbrane Israel Katz poručuje da izraelske snage mogu djelovati bez ograničenja protiv prijetnji u Libanonu i da se neće povući iz područja koje nazivaju sigurnosnom zonom. Za Izrael je to zaštita granice. Za Libanon i Iran to je okupacija i kršenje dogovora.
I sad neka neko objasni kako se pravi mir kada jedna strana kaže “prekid vatre”, druga kaže “ne povlačimo se”, treća kaže “zaustavite svoje saveznike”, a četvrta prijeti novim udarima.
To više ne liči na diplomatiju, nego na šahovsku partiju u kojoj svako poteže top, a pješaci su, kao i uvijek, obični ljudi.
Cijena prijetnji uvijek dođe do naroda
Najopasnije u cijeloj priči jeste što jedna pogrešna procjena može zapaliti mnogo širi sukob. Libanon nije izolovan problem. Hezbollah je povezan s Iranom, Izrael ima podršku SAD-a, a svaki udar može izazvati odgovor koji onda traži novi odgovor.
Tako ratovi i počinju — ne uvijek velikom odlukom, nego nizom poruka, prijetnji i “ograničenih” akcija koje prestanu biti ograničene.
Na kraju, Trump može prijetiti, Iran može optuživati, Izrael može govoriti o sigurnosnim zonama, a Hezbollah o otporu. Ali račun će platiti ljudi na terenu: civili u Libanonu, porodice u Izraelu, radnici koji strahuju od novih kriza i čitav svijet koji zavisi od stabilnosti Bliskog istoka.
Ako se pregovori pretvore u takmičenje ko će glasnije prijetiti, onda mir neće propasti iznenada. Propast će pred svima, rečenicu po rečenicu.
Izvori: Reuters / Guardian / Xinhua / dostupne izjave američkih, iranskih i izraelskih zvaničnika
