Neko odgađa brak zbog novca, neko zbog straha od razvoda, neko jer nije našao pravu osobu, a neko jednostavno više ne vidi brak kao obavezu bez koje život nema smisla.
I tu dolazimo do pitanja koje mnoge porodice na Balkanu i dalje postavljaju kao da je 1975. godina: “Kad ćeš se ženiti?” Kao da je brak autobus koji prođe u 25. godini, pa ako ga ne uhvatiš, propao si za sva vremena. A stvarnost je mnogo složenija. Ljudi danas žive drugačije, rade drugačije, razmišljaju drugačije i nose mnogo više pritisaka nego što se na prvu vidi.
NIJE SVAKI NEŽENJA NEODGOVORAN
Kod nas se često muškarac koji se nije oženio odmah etiketira. Jedni kažu da je sebičan, drugi da bježi od odgovornosti, treći da “bira previše”, a četvrti da mu je previše lijepo samom. Ima i takvih slučajeva, naravno. Ali nije pošteno sve ljude gurati u isti koš.
Mnogi muškarci se ne žene jer smatraju da nemaju osnovne uslove za brak. Nemaju stabilan posao, nemaju riješeno stambeno pitanje, žive kao podstanari, rade za platu koja jedva pokrije mjesec i pitaju se kako da u takvim okolnostima grade porodicu. Nije problem samo kupiti prsten i napraviti svadbu. Problem je ono što dolazi poslije svadbe.
Računi ne pitaju ima li ljubavi. Kirija ne pita jeste li se uzeli iz srca.
Dijete ne živi od lijepih riječi. Zato dio muškaraca prvo želi sigurnost, pa tek onda brak. Neko će reći da se nekada živjelo skromnije i opet se ženilo. Tačno. Ali nekada su i društvo, porodica i komšiluk drugačije funkcionisali. Danas je mnogo toga palo na leđa dvoje ljudi koji često nemaju nikakvu ozbiljnu podršku.
BRAK VIŠE NIJE DRUŠTVENA NAREDBA
Nekada se brak podrazumijevao. Završiš školu ili zanat, zaposliš se, oženiš se, dobiješ djecu i to je to. Malo ko je pitao jesi li spreman, s kim živiš, kako se slažete, imate li iste vrijednosti ili samo ispunjavate očekivanja porodice.
Danas se taj pritisak promijenio. Ljudi više ne ulaze u brak samo zato što “tako treba”. Dugotrajne veze bez papira postale su prihvaćenije, a mnogi brak ne vide kao dokaz ljubavi. Za neke je vjenčanje važan korak, za druge nije. I to je velika promjena koju starije generacije često ne razumiju.
Tu je i strah od razvoda. Neki muškarci su odrasli gledajući loše brakove, svađe, prevare, sudove, podjele imovine i borbe oko djece. Nije čudo što dio njih zastane i zapita se: ako već nisam siguran, zašto bih ulazio u nešto iz čega kasnije mogu izaći slomljen emocionalno i finansijski?
Naravno, strah ne smije postati izgovor za bježanje od svake ozbiljne veze. Ali nije ni mudro ulaziti u brak samo da bi selo prestalo pričati.
NI ŽENE NI MUŠKARCI VIŠE NE PRISTAJU NA BILO ŠTA
Još jedan važan razlog jeste pronalaženje kompatibilne osobe. Ljudi danas više traže partnera s kojim dijele vrijednosti, pogled na život, planove i navike. To zvuči jednostavno, ali nije. Nije dovoljno da je neko “dobar iz kuće” ili da ima posao. Treba se slagati u svakodnevici, u novcu, u odgoju djece, u odnosu prema porodici, u vjeri, slobodi, ambicijama i granicama.
I žene su se promijenile, što je normalno. Mnoge više ne pristaju na brak u kojem će nositi sve obaveze, raditi, rađati, kuhati, čistiti i još slušati da “tako treba”. Muškarci koji to nisu shvatili često se čude zašto ne mogu naći partnerku. Nije uvijek problem u ženama. Nekad je problem u očekivanjima koja su ostala zarobljena u prošlom vijeku.
S druge strane, ima i muškaraca koji jednostavno cijene slobodu. Ne žele brak, ne žele djecu, ne žele zajedničke obaveze. Ako su pošteni i to jasno kažu, ni to nije zločin. Problem nastaje kada neko želi sve prednosti veze, a bježi od svake odgovornosti.
Na kraju, ekonomska nesigurnost zaista se često izdvaja kao jedan od najvažnijih razloga za odgađanje braka.
Ali nije jedina. Brak danas nije propao zato što ljudi manje vole, nego zato što više razmišljaju prije nego što uđu u njega. Nekome je to znak sebičnosti, ali možda je bolje i to nego brak na silu, brak zbog pritiska i porodica koja se kasnije raspada pred djecom.
Brak nije takmičenje, nije dokaz muškosti i nije obaveza prema komšiluku. Brak bi trebao biti dogovor dvoje zrelih ljudi koji znaju šta žele i šta mogu nositi zajedno. A ko u to ulazi samo zato što ga drugi pitaju “kad ćeš”, bolje da još malo sačeka.
