„TRUMP SE NAŠAO U ZAMCI“: PODCIJENIO JE IRAN, A SADA MU PRIJETI CARTEROV SCENARIJ
Donald Trump je vjerovao da će Iran biti još jedan protivnik kojeg će natjerati na povlačenje kombinacijom vojnih udara, ekonomskog pritiska i glasnih prijetnji. Međutim, sukob koji je trebao biti kratak pretvorio se u iscrpljujuću borbu bez jasnog kraja, dok Teheran pokazuje da je spreman trpjeti ogromne gubitke samo da ne bi izgledalo kako je pokleknuo pred Washingtonom.
Zbog toga pojedini američki stručnjaci tvrde da je Trump upao u svojevrsnu perzijsku klopku. Nije riječ o tome da je Iran vojno jači od SAD-a, jer nije. Problem je u tome što američki predsjednik još nije pokazao kako izgleda pobjeda koju želi ostvariti i koliko je daleko spreman ići da bi je postigao.
Najbolji dokaz nesigurnosti bila je Trumpova ideja da se brodovima za prolazak kroz Hormuški moreuz naplaćuje naknada od 20 posto vrijednosti tereta u zamjenu za američku zaštitu. Plan je objavljen kao čvrsta odluka, a napušten već narednog dana nakon razgovora s nezadovoljnim arapskim saveznicima.
IRAN NIJE TRGOVINSKI PARTNER KOJEM SE MOŽE ZAPRIJETITI CARINAMA
Trump je tokom drugog mandata izgradio politički stil zasnovan na stvaranju pritiska. Prvo dolaze prijetnje, zatim povećavanje uloga, a onda pokušaj da se protivniku ponudi izlaz koji se u Washingtonu može predstaviti kao američka pobjeda.
Takav pristup može djelovati prema državama koje žele sačuvati trgovinske odnose sa SAD-om ili ovise o američkoj vojnoj zaštiti. Iran je drugačiji protivnik.
Režim uspostavljen nakon Islamske revolucije 1979. godine preživio je rat s Irakom, višedecenijske sankcije, unutrašnje proteste, međunarodnu izolaciju i brojne pokušaje političkog pritiska. To ne znači da je stabilan ili popularan, nego da je razvio sistem čiji je glavni cilj vlastiti opstanak.
Trump je, prema kritikama bivših američkih zvaničnika, pogrešno očekivao da će se takav sistem raspasti nakon udara iz zraka i nekoliko sedmica pritiska. Umjesto brzog sloma vlasti u Teheranu, dobio je protivnika koji je spreman produžavati sukob, napadati regionalne ciljeve i ugrožavati pomorski saobraćaj.
Iran ne mora vojno pobijediti Ameriku. Dovoljno mu je da ne bude poražen i da cijena rata za Trumpa svakog mjeseca raste.
PRAVA KLOPKA JE RAT BEZ JASNOG IZLAZA
Najveći problem američke politike nije nedostatak vojne moći. SAD može izvesti daleko snažnije napade i nanijeti Iranu ogromnu štetu. Pravo pitanje glasi šta dolazi poslije bombardovanja.
Ako je cilj potpuno uništenje iranskog nuklearnog programa, teško je garantovati da se on nakon nekoliko godina neće ponovo pojaviti. Ako je cilj promjena režima, onda Washington mora objasniti ko bi preuzeo vlast i kako bi se spriječio raspad zemlje. Ako je cilj novi sporazum, nije jasno zašto bi Teheran sada prihvatio uslove koje je ranije odbijao.
Trump istovremeno šalje dvije suprotne poruke. Jednog dana govori da su iranski pregovarači racionalni, pametni i spremni za dogovor. Nekoliko sedmica kasnije naziva ih bolesnim ljudima i prijeti uništenjem njihovih ključnih postrojenja.
Takve promjene možda odgovaraju Trumpovom pregovaračkom stilu, ali u ratu mogu stvoriti dojam da Washington nema plan, već reaguje na događaje iz dana u dan.
Poređenje s Jimmyjem Carterom zato nije slučajno. Talačka kriza u Iranu, koja je trajala 444 dana, ostavila je sliku američkog predsjednika koji nije mogao osloboditi vlastite državljane niti natjerati Teheran na popuštanje. Kriza je ozbiljno naštetila Carterovom autoritetu i postala jedan od simbola njegovog poraza na izborima 1980. godine.
Ipak, bilo bi pretjerano već sada tvrditi da Trump nužno završava na isti način. Današnje okolnosti su drugačije, a njegova politička agenda mnogo je šira od Irana.
VRIJEME MOŽE RADITI PROTIV OBJE STRANE
Dio republikanskih analitičara smatra da se politički utjecaj rata precjenjuje. Sve dok nema velikog broja poginulih američkih vojnika, sukob bi za većinu birača mogao ostati udaljeno vanjskopolitičko pitanje.
To je snažan argument. Američki predsjednici obično ne gube podršku samo zato što učestvuju u sukobu daleko od kuće. Problem nastaje kada počnu stizati mrtvi vojnici, kada cijene goriva naglo porastu i kada građani zaključe da ne postoji jasan cilj vrijedan njihovog novca i žrtava.
Iran također nema neograničeno vrijeme. Njegova ekonomija je oslabljena, infrastruktura trpi udare, a produženi sukob mogao bi dodatno povećati nezadovoljstvo stanovništva. Teheran zato nije gospodar situacije, iako želi ostaviti takav dojam.
Kratak komentar je jednostavan. Trump nije postao doslovni talac Irana, niti je američki poraz već odlučen. Ali jeste postao talac vlastitih obećanja o brzoj i odlučnoj pobjedi. Što rat duže traje bez jasnog rezultata, to će mu biti teže objasniti zašto je u njega ušao i kako namjerava izaći.
Iran možda ne može pobijediti Ameriku na bojnom polju, ali može pokušati učiniti ono što je već radio ranije: produžavati krizu sve dok američki predsjednik ne počne plaćati veću političku cijenu od režima u Teheranu.
Izvori: The New York Times, Reuters..
