Kristijan Golubović nije postao televizijska zvijezda uprkos kriminalnoj prošlosti. Postao je zvijezda upravo zahvaljujući njoj.
Godinama su njegove zatvorske kazne, priče iz podzemlja, sukobi, prijetnje i navodna poznanstva sa opasnim ljudima predstavljani kao zabava za široke mase. Umjesto da njegova biografija posluži kao upozorenje mladima, televizije su je pretvorile u brend koji donosi gledanost, klikove i novac.
Golubović nije skrivao svoju prošlost. Naprotiv, gotovo cijelu javnu ličnost izgradio je na pričama o kriminalnom miljeu, zatvorima, obračunima i životu na ulici. Televizijski producenti dobro su znali koga dovode pred kamere i upravo su zbog toga željeli da ga vide u programu.
OD PODZEMLJA DO UDARNOG TERMINA
Šira javnost upoznala je Kristijana Golubovića još tokom devedesetih, kada se pojavljivao u pričama o beogradskom podzemlju. Njegov način govora, ponašanje i životna biografija brzo su od njega napravili prepoznatljivo lice.
Međutim, jedno je napraviti dokumentarnu emisiju o kriminalu, njegovim uzrocima i posljedicama, a potpuno drugo kriminalnu prošlost pretvoriti u ulaznicu za zabavni program.
Golubović je više puta osuđivan i godine je proveo iza rešetaka. Umjesto da se nakon zatvora povuče iz javnosti ili govori o tome zbog čega mladi ne bi trebali krenuti njegovim putem, dobio je priliku da svoju prošlost unovči.
U rijaliti programima nije predstavljen kao čovjek koji se pokajao i pokušava ispraviti greške. Predstavljen je kao opasan, nepredvidiv i konfliktan lik od kojeg se očekuje da izaziva svađe, pravi incidente i proizvodi sadržaj.
Takav sadržaj televizijama donosi gledanost.
SUD GA ŠALJE U ZATVOR, TELEVIZIJA MEĐU ZVIJEZDE
Posebno je problematičan trenutak kada je njegov televizijski angažman postao dovoljno važan da se u javnosti stvori utisak kako rijaliti program može biti značajniji od izvršenja zatvorske kazne.
Golubović je učestvovao u Farmi na televiziji Pink dok se čekalo njegovo upućivanje na izdržavanje kazne. Njegov odlazak u zatvor bio je odgađan, a televizijski posao spominjan je kao jedan od razloga zbog kojih je tražio dodatno vrijeme.
Poruka koja je tada poslana bila je poražavajuća.
Običan čovjek zbog mnogo manjeg prekršaja može izgubiti posao, ugled i priliku za normalan život. Istovremeno, čovjek s ozbiljnom kriminalnom biografijom dobija honorar, medijski prostor i mogućnost da postane idol dijelu publike.
Nakon izlaska iz zatvora nije dugo čekao novu televizijsku priliku. Ponovo je postao učesnik velikog rijaliti programa, ponovo su se oko njega gradile priče, sukobi i skandali, a svaki incident donosio je nove naslove i dodatnu pažnju.
KRIMINAL JE PRETVOREN U ZABAVNI PROIZVOD
Nije problem u tome što bivši osuđenik smije govoriti u javnosti. Svako ko odsluži kaznu ima pravo pokušati nastaviti život, raditi i vratiti se u društvo.
Problem nastaje kada televizija ne prikazuje kriminal kao upozorenje, nego kao avanturu.
Kada se zatvorska iskustva prepričavaju uz smijeh, kada se prijetnje predstavljaju kao dokaz snage, a nasilno ponašanje kao poželjna muškost, onda se granica između osude kriminala i njegovog veličanja gotovo potpuno briše.
Mladi gledalac ne vidi žrtve, uništene porodice, godine provedene iza rešetaka i posljedice kriminalnog života. On vidi čovjeka koji je zbog takve biografije dobio slavu, novac, pažnju žena, naslovnice i udarni televizijski termin.
Televizijama takav sadržaj odgovara jer je jeftin i stalno proizvodi nove skandale. Nije potrebno ozbiljno istraživanje, novinarski rad niti razgovor sa stručnjacima. Dovoljno je postaviti kamere, ubaciti konfliktne ljude u zatvoren prostor i čekati novi incident.
ŠTO JE VEĆI SKANDAL, VEĆA JE GLEDANOST
Kristijan Golubović nije sam sebi dao nacionalnu frekvenciju.
Nije sam sebe ubacio u rijaliti, odredio honorar, uključio kamere i emitovao vlastite prijetnje. To su uradili vlasnici televizija, urednici i producenti koji su procijenili da će njegova prošlost privući publiku.
Regulatorna tijela godinama su bilježila problematične sadržaje, nasilje, prijetnje i neprikladne scene u rijaliti programima. Ipak, ozbiljne posljedice za televizije uglavnom su izostajale.
Tako je stvoren sistem u kojem svi dobijaju osim društva.
Televizija dobija reklame i gledanost. Tabloidi dobijaju naslove. Učesnik dobija novac i popularnost. Publika dobija novu svađu koju će komentarisati.
Društvo zauzvrat dobija generacije kojima se poručuje da obrazovanje, pošten rad i normalan život nisu jedini put do uspjeha. Ponekad je, izgleda, dovoljno imati dovoljno dugu kriminalnu biografiju i biti spreman ispričati je pred kamerama.
NIJE PROBLEM SAMO U KRISTIJANU
Najlakše bi bilo svu krivicu prebaciti na Kristijana Golubovića.
On nikada nije skrivao ko je niti zbog čega ga televizije pozivaju. Prihvatio je ponuđeni prostor, honorare i popularnost. Međutim, pravi problem je mnogo veći od jednog rijaliti učesnika.
Problem je u medijskom sistemu koji kriminalnu prošlost pretvara u kvalifikaciju za posao.
Problem je u televizijama koje koriste nacionalnu frekvenciju, javno dobro koje pripada svim građanima, kako bi satima emitovale svađe, prijetnje i veličanje nasilnog ponašanja.
Problem je i u institucijama koje sve to godinama posmatraju, objavljuju izvještaje i pokreću postupke, ali rijetko povlače poteze koji bi televizije zaista osjetile.
Kristijan Golubović nije slučajno postao zvijezda.
Njega je televizijski sistem pažljivo proizvodio, vraćao pred kamere i predstavljao kao ličnost vrijednu pažnje. Njegova prošlost nije bila prepreka. Bila je glavni dio ponude.
Zato pitanje nije kako je jedan osuđeni kriminalac postao televizijska zvijezda.
Pravo pitanje je kakvo smo društvo postali kada nas to više gotovo uopšte ne iznenađuje.
