Jednom su starca Pajsija Svetogorca upitali kako ostati pozitivan kada ljudi neprestano pričaju o tuđim manama, posebno o sveštenicima koje optužuju da uzimaju previše novca, ponašaju se nedolično ili ne žive u skladu s vrijednostima koje propovijedaju.
Umjesto da govori o konkretnim optužbama, starac je ispričao jednostavnu priču o muhama i pčelama.
MUHA UVIJEK PRONALAZI NEČISTOĆU
Prema njegovim riječima, ljudi se mogu podijeliti u dvije kategorije.
Prvi podsjećaju na muhe. Kada muha uleti u prelijepu baštu punu ruža, mirisnog cvijeća i zelenila, ona će sve to zanemariti. Tražit će komadić smeća, blato ili neko drugo nečisto mjesto na koje može sletjeti.
Kada bi je neko upitao gdje se u bašti nalazi ruža, muha vjerovatno ne bi znala odgovoriti. Ali bi dobro znala gdje se nalazi otpad.
Takvi su i ljudi koji su navikli stalno tražiti tuđe greške. Bez obzira na to koliko dobrih osobina neko ima, oni će pronaći jednu manu i o njoj pričati. Dobro gotovo da ne primjećuju, dok ih tuđi propusti, neuspjesi i slabosti posebno privlače.
PČELA TRAŽI CVIJET I TAMO GDJE GA JE MALO
Druga grupa ljudi podsjeća na pčele.
Kada bi se pčela našla na prljavom mjestu, ali bi negdje u uglu postojao makar jedan cvijet ili komadić nečega slatkog, ona bi upravo to pronašla. Nečistoću bi zaobišla, jer je njena priroda da traži ono od čega može napraviti med.
Kada biste pčelu upitali gdje se nalazi smeće, možda ne bi znala odgovoriti. Ali bi vam mogla pokazati gdje rastu cvjetovi i gdje se nalazi nešto vrijedno.
Takvi ljudi nisu slijepi za probleme, ali ne dozvoljavaju da ih tuđe slabosti potpuno obuzmu. Oni pokušavaju pronaći nešto dobro čak i u osobi koja je pogriješila. Ne uživaju u ponižavanju drugih niti od tuđih problema prave zabavu.
Starac Pajsije je ovom pričom poručivao da način na koji posmatramo svijet često više govori o nama nego o ljudima koje osuđujemo.
Čovjek koji stalno traži ružno na kraju će ga svuda pronalaziti. Onaj koji traži dobro također će ga primijetiti, čak i kada je skriveno.
Ipak, biti poput pčele ne znači zatvarati oči pred nasiljem, kriminalom, zloupotrebama ili nepravdom. Ozbiljno zlo ne treba prikrivati, već prijaviti i zaustaviti. Pouka se prije svega odnosi na ogovaranje, zluradost i naviku da se ljudi procjenjuju isključivo prema njihovim najgorim trenucima.
Na kraju ostaje jednostavno pitanje: Kada govorimo o drugim ljudima, tražimo li cvijet ili samo čekamo da pronađemo smeće?
Izvor: Priča pripisana starcu Pajsiju Svetogorcu, prema odlomku iz knjige „Suze za svet“
