IRAN USLOVLJAVA OTVARANJE HORMUZA: Garda objavila dogovor s Omanom, ali konačno rješenje još nije potvrđeno
Iranska Revolucionarna garda objavila je 26. augusta da je s Omanom postignut dogovor o udjelima u vodama Hormuškog moreuza i raspodjeli prihoda. Međutim, glasnogovornik Hossein Mohebbi poručio je da Iran neće otvoriti prolaz sve dok Sjedinjene Američke Države ne prihvate iranske zahtjeve.
Vijest na prvi pogled zvuči kao veliki diplomatski preokret. Ipak, između objave pred kamerama i sigurnog prolaska tankera postoji čitav niz neriješenih pitanja. Najvažnije među njima jeste koliko je dogovor zaista odmakao i šta su obje strane spremne provesti.
GARDA GOVORI O DOGOVORU, ALI PITANJA OSTAJU
Dok Revolucionarna garda govori o postignutom dogovoru, istovremeno su se pojavile informacije da konačni detalji još nisu usaglašeni. Zbog toga se još ne može govoriti o potpuno završenom i provedenom sporazumu.
Dosadašnji razgovori obuhvatili su prijedlog privremenog plovnog koridora i zajedničkog projekta uklanjanja mina. Predviđen je i nastavak tehničkih pregovora o trajnoj ruti, upravljanju prometom i sigurnosnim uslugama.
U zajedničkom saopćenju nisu navedeni iznosi eventualnih naknada niti procenti podjele prihoda. Obje zemlje naglašavaju poštovanje međunarodnog prava, ali praktična pitanja ostaju otvorena. Kako bi budući režim prolaska funkcionisao, ko bi ga provodio i pod kojim pravilima?
Za brodare i posade presudno je mogu li proći sigurno. Njima politička saopćenja ne znače mnogo ako rizik na moru ostaje isti. Tek provediv dogovor može pokazati da razgovori donose stvarni pomak.
TEHERAN HORMUZ VEŽE ZA PREGOVORE S WASHINGTONOM
Mohebbijeva poruka jeste da dogovor s Omanom sam po sebi neće donijeti otvaranje moreuza. Iranski glasnogovornik optužio je Washington za opstruiranje pregovora, što predstavlja političku ocjenu Teherana.
Među iranskim zahtjevima nalaze se ukidanje američke blokade iranskih luka, uklanjanje sankcija i odšteta. Otvaranje pomorskog prolaza tako je povezano sa znatno širim ekonomskim i sigurnosnim pitanjima.
Iz takve poruke može se zaključiti da Teheran Hormuz koristi kao sredstvo pritiska u pregovorima. Kontrola nad važnim trgovačkim pravcem daje mu mogućnost da pitanje plovidbe povezuje s ustupcima koje traži od Washingtona.
Iran je istovremeno stavio 45 plovila na crnu listu, dok Washington prijeti dodatnim pritiskom na države koje posluju s Iranom. Takve mjere i najave mogu dodatno opteretiti trgovinu i otežati postizanje dogovora.
Tu nema mnogo razloga za slavodobitne poruke. Prijetnje mogu povećati pregovarački pritisak, ali ne daju odgovor posadi koja treba ukrcati teret i krenuti kroz opasno područje. Za ljude na brodovima sigurnost mora biti važnija od političkog nadmudrivanja.
NAFTA JE PALA, ALI KRIZA NIJE ZAVRŠENA
Razmjere problema pokazuju količine energenata koje prolaze ovim pravcem. Kroz Hormuz je tokom 2025. prolazilo približno 20 miliona barela nafte i naftnih derivata dnevno. Moreuz je bio i put za gotovo petinu svjetske trgovine ukapljenim prirodnim gasom.
Tržište je reagovalo na mogućnost diplomatskog pomaka. Brent je 26. augusta zaključio trgovanje padom od 74 centa, odnosno 0,84 posto, a američki WTI padom od 13 centi, odnosno 0,16 posto. Tokom dana gubici su bili veći, ali su kasnije djelimično nadoknađeni.
Takvo kretanje cijena pokazuje koliko tržištu znači i sama mogućnost smirivanja situacije. Ipak, iz jednog dana trgovanja ne može se zaključiti da je energetska kriza riješena niti obećati brzo pojeftinjenje goriva na Balkanu.
Građanima je potreban dogovor koji može izdržati duže od jedne konferencije za novinare. Uspjeh treba mjeriti sigurnošću plovidbe, pouzdanošću snabdijevanja i smanjenjem ekonomskog pritiska.
Dok se pregovara o kontroli i prihodima, običnim ljudima ostaje mnogo jednostavnije pitanje: hoće li od svega ovoga napokon živjeti mirnije i plaćati manje? Politička pobjeda malo vrijedi porodici koja i dalje ne zna kako će sastaviti kraj s krajem.
