Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić upotrijebio je izraz “objava rata Republici Srpskoj” komentarišući novi ustavnopravni spor koji se pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine vodi zbog veta Željke Cvijanović.
Stevandić tvrdi da iza svega stoji pokušaj slabljenja Republike Srpske, a u svoju argumentaciju uključio je i brojne krivične prijave podnesene nakon smrti pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
Ipak, uprkos izrazito teškoj političkoj retorici, riječ je o pravnom i političkom sporu pred institucijama BiH, a ne o stvarnoj objavi rata.
SVE JE POČELO ZBOG VETA ŽELJKE CVIJANOVIĆ
U središtu novog sukoba nalazi se odluka Predsjedništva BiH o imenovanju članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.
Željka Cvijanović tu je odluku proglasila veoma štetnom po vitalne interese Republike Srpske, nakon čega je Narodna skupština RS-a podržala njen veto.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović potom je pred Ustavnim sudom BiH pokrenuo spor, osporavajući mogućnost korištenja veta u ovom slučaju.
Njegov argument je da imenovanje članova Komisije nije pitanje vanjske politike i da se zbog toga na takvu odluku ne može primijeniti mehanizam zaštite vitalnog interesa na način na koji je to učinjeno.
Odbor za ustavna pitanja NSRS-a sada je zauzeo potpuno suprotan stav. Smatra da je Bećirovićev zahtjev nedopustiv i da Ustavni sud nema nadležnost da na ovaj način preispituje odluku parlamenta RS-a.
STEVANDIĆ GOVORI O OBJAVI RATA
Stevandić je otišao mnogo dalje od pravnog obrazlaganja spora.
“Ovo je objava rata Republici Srpskoj”, poručio je, tvrdeći da se problematizira veto koji smatra ustavnom kategorijom.
Stevandić tvrdi da se time pokušava promijeniti ustavni položaj Republike Srpske i govori o svjesnoj namjeri njenog slabljenja.
U istom kontekstu spomenuo je reakcije i krivične prijave nakon smrti Ratka Mladića, kojeg je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove pravomoćno osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici te zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.
Tužilaštvo BiH je nakon Mladićeve smrti dobilo veliki broj prijava zbog njegovog veličanja, a njihovo postojanje ne znači automatski ni podizanje optužnice niti utvrđivanje krivične odgovornosti prijavljenih osoba.
TVRDI DA POSTOJI UTJECAJ IZVANA
Stevandić je iznio i tvrdnju da iza političkih i pravnih poteza protiv RS-a postoji vanjski utjecaj.
Govorio je o “stranim sponzorima” koji su, prema njegovoj tvrdnji, Bošnjacima poručili da “idu do kraja”, pa čak i da može doći do sukoba.
Za takvu tvrdnju nije javno predstavio dokaze.
Upravo zato njegove riječi treba posmatrati kao političku tvrdnju, a ne kao potvrđenu informaciju o postojanju međunarodnog plana protiv Republike Srpske.
Iza dramatične retorike, međutim, ostaje ozbiljno ustavnopravno pitanje.
Suština spora jeste dokle seže mehanizam zaštite vitalnog interesa člana Predsjedništva BiH i može li Ustavni sud BiH preispitivati odluku NSRS-a donesenu nakon aktiviranja tog mehanizma.
Odgovor na to pitanje neće dati političke konferencije za medije, nego Ustavni sud BiH.
Zato Stevandićeva “objava rata” za sada ostaje upravo to – njegova politička kvalifikacija jednog ustavnopravnog sukoba koji ulazi u novu fazu.
