FEHLINGEROVA MAPA UZBURKALA REGION: Dodik odgovorio, reagovali i mediji bliski vlastima u Srbiji
Prijedlog austrijskog ekonomiste i političkog aktiviste Günthera Fehlingera o ukidanju entiteta i formiranju deset federalnih jedinica pokrenuo je burnu raspravu u Bosni i Hercegovini, ali i Srbiji. Najglasnije je reagovao predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, dok su pojedini mediji bliski vlastima u Beogradu Fehlingerovu inicijativu predstavili kao napad na Republiku Srpsku.
Ipak, tvrdnje da je zavladala „panika“ ili da se Aleksandar Vučić i Dodik „drže za glavu“ pripadaju komentatorskom i senzacionalnom jeziku. Za sada nema javne Vučićeve reakcije koja bi potvrdila takav zaključak.
Ono što jeste činjenica: jedna mapa i nekoliko veoma direktnih objava na društvenim mrežama otvorili su raspravu koju dio domaćih političara godinama pokušava izbjeći – da li je sadašnje dejtonsko uređenje trajno rješenje ili sistem koji se može i treba mijenjati?
DESET REGIJA UMJESTO DVA ENTITETA
Fehlinger predlaže da Republika Srpska i Federacija BiH budu ukinute, a da država bude organizovana kao federacija deset teritorijalnih jedinica. Sarajevo bi ostalo glavni grad i sjedište snažne državne vlasti, dok bi nove regije imale autonomiju u oblastima poput obrazovanja, zdravstva, kulture i lokalnog razvoja.
Prema njegovoj zamisli, državne institucije bile bi nadležne za vanjsku politiku, odbranu, granice, carine, pravosuđe te evropske i NATO integracije.
Fehlinger tvrdi da je postojeći sistem postao izvor blokada, političkih ucjena i ekonomske stagnacije. Njegov model, prema njegovim riječima, ne bi bio usmjeren protiv jednog naroda, nego bi svim građanima trebao ponuditi funkcionalniju državu i jasniju evropsku perspektivu.
Međutim, riječ je o njegovoj ličnoj političkoj inicijativi. To nije zvaničan plan Austrije, Evropske unije ili NATO-a niti je pokrenuta formalna procedura za njegovo usvajanje.
Saznaj više…
DODIK: REPUBLIKU SRPSKU ZAOBIĐITE
Milorad Dodik odgovorio je da predstavnici Hrvatskog narodnog vijeća mogu preuređivati deset postojećih kantona, ali da trebaju „zaobići“ Republiku Srpsku.
Ustvrdio je da je RS politička realnost i trajna kategorija te da Bosna i Hercegovina može funkcionisati samo na osnovu unutrašnjeg dogovora, a ne nametanja. Ukoliko to ne bude prihvaćeno, napisao je Dodik, BiH će ostati „nemoguća država u slobodnom padu“.
Fehlinger mu je uzvratio porukom da građani u Banjoj Luci, Trebinju i Bijeljini, kao i u ostatku zemlje, zaslužuju radna mjesta, investicije, kvalitetno obrazovanje i evropske mogućnosti. Naglasio je da njegov prijedlog nije usmjeren protiv Srba, nego protiv političkog sistema zasnovanog na stalnim blokadama i strahu.
OD USTAVNE REFORME DO KULTURE SJEĆANJA
Austrijski aktivista nije se zadržao samo na ustavnom uređenju. Objavama je otvorio i pitanja negiranja genocida, veličanja pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca te odnosa prema mjestima stradanja.
Predložio je da nekadašnji logor Omarska postane evropski memorijalni centar. Govoreći o Višegradu, zatražio je da se u javnom prostoru mnogo jasnije predstave zločini počinjeni nad civilima, uključujući ubistva u Pionirskoj ulici, na Bikavcu i na Drini.
Takve poruke dodatno su pojačale reakcije političkih krugova i medija koji Fehlingerove istupe smatraju provokacijom i nedopustivim miješanjem u unutrašnja pitanja BiH.
MAPA NE MIJENJA USTAV, ALI OTVARA RASPRAVU
Fehlingerov prijedlog nema snagu službene međunarodne inicijative i sam po sebi ne može promijeniti Ustav Bosne i Hercegovine. Za takvu reformu bio bi potreban širok dogovor domaćih političkih predstavnika i provođenje složene ustavne procedure.
DODIK ŽESTOKO ODGOVORIO NA PLAN O UKIDANJU ENTITETA: „Republiku Srpsku zaobiđite“
Značaj njegove inicijative zato trenutno nije u tome što nudi plan koji bi uskoro mogao biti usvojen, nego u tome što je ponovo otvorila pitanje o kojem se godinama govori bez ozbiljnog napretka: treba li Dejtonski sporazum ostati nepromjenjiv okvir ili polazna tačka za izgradnju funkcionalnije države?
Mapa nacrtana u Beču neće preko noći promijeniti Bosnu i Hercegovinu. Ali reakcije koje je izazvala pokazuju koliko su političke elite osjetljive čak i na samu mogućnost razgovora o drugačijem uređenju.
