Američki potpredsjednik JD Vance izjavio je da bi sukob Sjedinjenih Američkih Država i Irana u narednih nekoliko mjeseci mogao ući u „potpuno drugačiju fazu“. Njegove riječi nagovještavaju promjenu načina vođenja sukoba, ali ne i njegovo sigurno okončanje.
Vance je u intervjuu za New York Post podržao procjenu predsjednika Donalda Trumpa da bi nakon američkih izbora moglo doći do smanjivanja intenziteta vojnih operacija. Nije, međutim, ponudio precizan datum niti objasnio da li nova faza podrazumijeva dogovor, nastavak blokade ili povremene udare na iranske ciljeve.
Prema njegovom tumačenju, početna faza američke operacije ozbiljno je oslabila iranske nuklearne, raketne i vojne kapacitete. Sljedeći cilj Washingtona bio bi spriječiti Teheran da obnovi oštećenu infrastrukturu i ponovo uspostavi raniji nivo vojne moći.
Takve tvrdnje treba predstavljati kao stav američke administracije, a ne kao nezavisno potvrđenu činjenicu. Iran nije ostao bez mogućnosti odgovora, a nastavak raketnih napada i pritiska na plovidbu pokazuje da sukob nije završen.
Od brzog rata do dugotrajnog pritiska
Washington i Teheran potpisali su 17. juna memorandum koji je trebao otvoriti dvomjesečni period pregovora o iranskom nuklearnom i raketnom programu, sankcijama i slobodi plovidbe kroz Hormuški moreuz. Dogovor, međutim, nije doveo do trajnog smirivanja.
Američka strana optužila je Iran za napade na komercijalne brodove, dok je Teheran odbacio dio optužbi i Washingtonu pripisao odgovornost za nastavak neprijateljstava. Nova razmjena udara pokazala je koliko je krhak bio memorandum koji su obje strane različito tumačile.
Ključno pitanje i dalje je iranski nuklearni program. SAD zahtijeva da Iran ne obogaćuje uranij na vlastitoj teritoriji i da ne obnavlja postrojenja oštećena u američkim operacijama. Teheran, s druge strane, tvrdi da ima pravo na civilni nuklearni program i odbija potpuno odricanje od domaćeg obogaćivanja.
Šta zapravo znači „nova faza“?
Vanceova najava može značiti da Washington želi preći sa skupih i učestalih vojnih udara na kombinaciju sankcija, pomorske kontrole, udara ograničenog obima i sprečavanja obnove iranskih vojnih kapaciteta.
To bi smanjilo broj velikih operacija, ali ne bi donijelo pravi mir. Naprotiv, moglo bi otvoriti period dugotrajnog iscrpljivanja u kojem nijedna strana formalno ne objavljuje pobjedu niti prihvata poraz.
Dodatni problem za Washington predstavljaju troškovi rata i potrošnja skupih projektila. New York Times je objavio da je Vance od američkih komandanata tražio iskrene procjene te dobio upozorenja o smanjenim zalihama pojedinih vrsta naoružanja i sposobnosti Irana da nastavi pružati otpor. To se razlikuje od javnih tvrdnji administracije da je iranska vojna moć gotovo uništena.
Zato Vanceove riječi mogu biti i pokušaj pripreme američke javnosti za promjenu strategije. „Nova faza“ zvuči optimističnije od priznanja da brza pobjeda nije ostvarena.
Za ostatak svijeta najvažnije je šta će se dogoditi u Hormuškom moreuzu. Svaki novi napad na tankere ili zatvaranje plovnih pravaca može izazvati rast cijena nafte, skuplji transport i novi talas inflacije. Čak i bez velikih kopnenih operacija, posljedice ovog sukoba mogu osjetiti građani hiljadama kilometara udaljeni od Irana.
Vance je najavio promjenu faze, ali nije najavio konačan mir. Dok ne postoji održiv politički sporazum o nuklearnom programu, sankcijama i sigurnosti plovidbe, riječ je prije o promjeni taktike nego o završetku rata.
Izvori: New York Post, Britanski parlament – pregled američko-iranskog sporazuma, Associated Press, The New York Times
