Kada visoki američki diplomata javno govori o tome kako su Sjedinjene Američke Države mijenjale vlasti u drugim državama, takve riječi zaslužuju ozbiljnu pažnju.
Američki ambasador u Turskoj Tom Barrack izazvao je raspravu izjavom o historiji američkog utjecaja u Iranu.
Govoreći o položaju iranskog stanovništva i mogućim političkim promjenama, Barrack je ustvrdio da su Sjedinjene Američke Države više puta učestvovale u promjeni iranske vlasti.
Spomenuo je šaha Mohammada Rezu Pahlavija i ajatolaha Ruhollaha Homeinija.
Međutim, jedna stvar mora biti jasna: nije svaka Barrackova historijska tvrdnja tačna samo zato što dolazi od američkog ambasadora.
Upravo zato njegove riječi otvaraju dva ozbiljna pitanja.
Koliko su velike sile zaista oblikovale sudbinu Irana?
I gdje prestaje legitimna vanjska politika, a počinje neprihvatljivo miješanje u pravo drugih naroda da odlučuju o vlastitoj budućnosti?
AMERIKA JE VEĆ JEDNOM MIJENJALA TOK IRANSKE HISTORIJE
Godina 1953. predstavlja jednu od ključnih prekretnica u odnosima Irana i Sjedinjenih Američkih Država.
Američka CIA i britanska obavještajna služba učestvovale su u operaciji kojom je s vlasti uklonjen iranski premijer Mohammad Mossadegh.
Njegova odluka o nacionalizaciji naftne industrije izazvala je ozbiljan sukob s britanskim ekonomskim interesima.
Nakon državnog udara ojačana je vlast šaha Mohammada Reze Pahlavija, koji je narednih decenija imao snažnu podršku Washingtona.
To nije teorija zavjere.
Američka uloga dokumentovana je u historijskim istraživanjima i deklasificiranim obavještajnim dokumentima.
Međutim, tvrdnja da su Amerikanci postavili Homeinija 1979. godine sasvim je druga priča.
Homeini je preuzeo vodeću ulogu nakon Iranske revolucije, tokom koje je srušena monarhija.
Ne postoje pouzdani dokazi koji opravdavaju jednostavan zaključak da su ga Sjedinjene Američke Države postavile na vlast.
Upravo je zbog toga opasno nekritički prihvatati političke izjave, čak i kada dolaze od visokih državnih predstavnika.
KO VELIKIM SILAMA DAJE PRAVO DA ODREĐUJU TUĐU BUDUĆNOST?
Historija Irana pokazuje koliko dugoročne posljedice može imati strano miješanje u unutrašnju politiku jedne države.
Ali to ne znači da su svi iranski problemi nastali isključivo zbog stranih sila.
Iranske vlasti također snose odgovornost za vlastite odluke, položaj stanovništva, ljudska prava i ekonomsku politiku.
S druge strane, međunarodni odnosi ne mogu se graditi na pretpostavci da moćnije države imaju neograničeno pravo odlučivati ko će vladati slabijim državama.
Upravo tu nastaje temeljni problem.
Ako se demokratija predstavlja kao vrijednost, onda pravo građana da biraju vlast mora važiti i kada njihov izbor ne odgovara interesima Washingtona, Moskve ili bilo koje druge prijestonice.
Demokratija ne može biti princip koji se primjenjuje samo kada daje poželjan politički rezultat.
BARRACK UPOZORAVA I NA PROBLEM PROMJENE REŽIMA
Zanimljivo je da Barrack istovremeno izražava sumnju u uspješnost stranih intervencija.
U nedavnim javnim nastupima govorio je o problemima koji nastaju kada vanjske sile pokušavaju promijeniti političko rukovodstvo druge države.
Njegov argument otvara važno pitanje: šta se događa nakon pada određene vlasti?
Ko preuzima odgovornost za institucije, sigurnost i svakodnevni život stanovništva?
Promjena političkog rukovodstva sama po sebi ne garantuje demokratiju, mir ili ekonomski napredak.
Barrack je također poručio da Washington trenutno ne zagovara promjenu iranskog režima kao svoj neposredni cilj, nego nastoji postići drugačije ponašanje Teherana.
Takvu izjavu ipak treba posmatrati u kontekstu nastavljenih američko-iranskih napetosti.
ZAKLJUČAK: SUDBINA IRANA MORA PRIPADATI NJEGOVIM GRAĐANIMA
Barrackove riječi podsjećaju na dugu i složenu historiju američkog utjecaja na Iran.
Ali jednako je važno razlikovati dokumentovane historijske događaje od nepreciznih političkih tvrdnji.
Američko učešće u udaru 1953. dokazano je.
Tvrdnja da je Washington postavio Homeinija 1979. nije potkrijepljena istim dokazima.
A najvažnije pitanje ostaje aktuelno i danas.
Može li međunarodni poredak biti stabilan ako velike sile smatraju da imaju pravo oblikovati vlasti drugih država prema vlastitim interesima?
Šta vi mislite: jesu li strane intervencije kroz historiju donosile više stabilnosti ili novih problema?
Napišite svoje mišljenje u komentarima i pratite Pumpajj.com.
Izvori: Clash Report, 23.10.2026; The Times of Israel/AFP, 23.10.2026; Council on Foreign Relations, historijat američko-iranskih odnosa; Encyclopaedia Iranica, historija Iranske revolucije.
Napomena: Tekst je autorski politički komentar. Sporne historijske tvrdnje jasno su odvojene od dokumentovanih činjenica.
