Kada građani zatraže pomoć Hitne medicinske službe, očekuju stručnost, razumijevanje i brzu reakciju – posebno u trenucima ozbiljnih zdravstvenih tegoba. Međutim, slučaj pacijentice iz Bijeljine, koja tvrdi da joj je pri visokoj temperaturi i teškim simptomima umjesto adekvatne terapije savjetovano da temperaturu snižava krompirom, otvorio je niz pitanja o odnosu prema pacijentima i funkcionisanju zdravstvenog sistema.
Ovaj slučaj iz Bijeljine, prema navodima pacijentice, otvara ozbiljna pitanja o stanju zdravstvene zaštite, ali prije svega o odnosu prema pacijentima u najosjetljivijim trenucima.
Ako su tvrdnje Anja Ljubojević tačne, riječ je o zabrinjavajućem primjeru ne samo medicinskog propusta, već i potpunog izostanka empatije. Savjet da se visoka temperatura, praćena povraćanjem, proljevom i kašljem, “snižava krompirom” zvuči kao karikatura zdravstvenog sistema, a ne postupak hitne medicinske službe u 21. stoljeću.
Posebno je problematično to što pacijentici, koja je naglasila da doji bebu, nisu urađene osnovne pretrage niti ponuđena infuzija, iako je kasnije utvrđeno da je bila ozbiljno dehidrirana.
Još alarmantniji su navodi o ponižavajućem tonu i odbijanju drugog ljekara da reaguje uz obrazloženje da “neće raditi preko koleginice”. Takav stav, ako je istinit, pokazuje da su međuljudski odnosi unutar zdravstvene ustanove stavljeni ispred zdravlja pacijenta – što je neprihvatljivo u bilo kojoj medicinskoj praksi. Rečenice poput “niste došli na pijacu” ili upućivanje pacijenta u privatne klinike dodatno urušavaju povjerenje građana u javno zdravstvo.
Posebnu težinu priči daje činjenica da je već narednog dana, kod porodičnog ljekara, pacijentica dobila infuziju i antibiotik, što ukazuje da njeno stanje nije bilo nimalo bezazleno. To baca dodatnu sumnju na procjenu i postupanje u Hitnoj pomoći.
Reakcija Dom zdravlja Bijeljina, za sada svedena na šturu potvrdu da je žalba zaprimljena, ostavlja gorak ukus. Javnost s pravom očekuje više od birokratske fraze o “postupanju po proceduri”. Ovakvi slučajevi zahtijevaju transparentnu istragu i jasno saopštenje – ne zbog medijskog pritiska, već zbog povjerenja pacijenata.
Na kraju, ova priča nadilazi jedan konkretan incident. Ona podsjeća da medicinska struka, osim znanja i protokola, mora počivati na poštovanju, empatiji i dostojanstvu pacijenta. Bez toga, ni najbolja oprema ni najdeblji pravilnici ne mogu nadoknaditi ono što je u zdravstvu najvažnije – ljudski odnos.
