Koliko zapravo poznajete poštenih ljudi oko sebe – a da li ste vi sami pošteni?
Koliko zapravo poznajemo poštenih ljudi oko sebe? Kad malo bolje razmislimo, ispada da je to prava rijetkost.
Svi mi u komšiluku, na poslu ili u gradu vidimo ljude koji se pretvaraju da su pošteni, a u stvari gledaju samo svoj interes. Uzmimo, recimo, komšiju koji stalno priča kako je “svaki dinar zarađen pošteno”, a čim mu se ukaže prilika, zajebava druge.
On posudi alat i nikad ga ne vrati, ili “zaboravi” vratiti novac koji mu je neko posudio prije mjesec dana. Svi to znaju, ali se prave da ne vide jer se boje svađe. To nije samo manjak poštenja, to je i bezobrazluk prema ljudima koji mu vjeruju.
Ili radnik u obližnjem dućanu koji stalno računa kako da nešto “provuče” mimo sistema – recimo, naplati pola litre ulja manje nego što je kupac platio, ili naplati cijenom koja nije na etiketi. Mala sitnica, kažu neki, ali svaka takva mala krađa gradi kulturu nepoštenja.
Ljudi se smiju i “šale” na račun toga, ali kad se saberu sve te sitnice, vidi se koliko malo ima stvarno poštenih. Poštenje se često mjeri u malim stvarima. Na primjer, kad komšija vidi da si ostavio torbu ili novčanik negdje i vrati ti je, to je poštenje. Ali koliko često se to zaista desi?
Koliko puta čujemo priče da je neko uzeo stvar koju nije njegova, ili prepisao rad kolegi i pravio se da je njegov? Nažalost, takvih primjera je više nego onih pozitivnih.
Pravi pošteni ljudi postoje, naravno. Možda su ti ljudi koji ti spontano pomognu kada vidiš da ti treba ruka, ili oni koji pošteno plate svoj račun bez da gledaju da li će “provući nešto”. Ali broj takvih ljudi je manji nego što bismo željeli.
I tu dolazi do frustracije – oko nas je puno onih koji traže način da prevare, lažu ili iskoriste druge, dok se poštenje često smatra slabosti. Na kraju, pitanje je: koliko vi zapravo poznajete poštenih ljudi? Ako pogledate u svoj komšiluk, na posao ili među prijatelje, odgovor može biti neugodan.
Poštenje nije lako naći, ali kada ga pronađemo, vrijedi ga čuvati i cijeniti. Jer samo pošteni ljudi čine zajednicu da funkcioniše kako treba, dok svi ostali žive od tuđe nepažnje ili slabosti.
