Krila smrt majke i uzimala njenu penziju
Ima pohlepe koja je ružna. A ima pohlepe od koje se čovjek naježi.
Na Floridi je Penelope Sharon Jordan osuđena nakon što je godinama krila smrt svoje majke Timmie Jordan i nastavila primati njene penzijske beneficije. Reuters je objavio da je tijelo majke pronađeno u kući, u sobi, nakon što je policija došla zbog prijave o mačkama. Penelope je policiji rekla da joj je majka umrla još 2003. godine. Kasnije je osuđena na godinu i jedan dan zatvora jer je držala tijelo mrtve majke u kući i prikupila više od 230.000 dolara beneficija.
Ovo je priča koja udara u stomak jer se ne radi samo o novcu. Radi se o majci. O osobi koja te rodila, hranila, podizala, možda ti bila jedini oslonac. I onda, umjesto dostojanstvenog ukopa, ona postane tajna u sobi, dok čekovi nastavljaju dolaziti.
Ljudi će u komentarima odmah pitati:
“Kakav čovjek moraš biti?” I to je pravo pitanje. Jer ovdje nema velike filozofije. Nema ljubavne drame. Nema političkog pritiska. Nema neke velike teorije. Ima samo mrtva majka, skrivena istina i novac koji je nastavio stizati.
To je kao da neko zaključa savjest u sobu i svaki mjesec ode po isplatu.
Naravno, svako može upasti u finansijsku nevolju. Ljudi ostaju bez posla, bez kuće, bez pomoći. Ali siromaštvo ne opravdava ponižavanje mrtvog roditelja. Postoji granica iza koje ne pričamo više o snalaženju, nego o moralnom raspadu.
Najstrašnije je što takvi slučajevi pokazuju kako se čovjek može naviknuti na nenormalno. Prvi dan je užas. Drugi dan je strah. Treći mjesec je tajna. Nakon nekoliko godina, to postane način života.
A kada se čovjek navikne da živi pored mrtve istine, onda novac više nije samo motiv. On postaje dokaz koliko duboko neko može potonuti.
Jer majka se ne sakriva zbog čeka. Majka se sahrani s poštovanjem. Sve drugo je sramota koja smrdi duže od zločina.
