Ako Amerika potroši zalihe na Iran, evo ko bi mogao platiti cijenu
Kad se govori o mogućem ratu između Sjedinjene Američke Države i Iran, većina ljudi automatski razmišlja o Bliskom istoku. Ko će koga potisnuti, čije će baze biti pogođene, ko ima jače rakete.
Ali ponekad se najveće posljedice osjete tamo gdje ih na prvu niko ne očekuje. Upravo na to upozorava bivši hrvatski ministar odbrane Ante Kotromanović – da bi u toj priči veliki gubitnik mogla biti Ukrajina.
Na prvi pogled to zvuči nelogično. Kakve veze ima rat na Bliskom istoku s ratom u istočnoj Evropi? Ali kad se pogleda kako funkcioniše moderna vojna logistika, stvari postaju jasnije.
Rat danas nije samo pitanje vojske i hrabrosti. Rat je prije svega industrija – proizvodnja oružja, zalihe raketa, sistemi odbrane i novac koji sve to pokreće. Ako jedna država počne trošiti ogromne količine sofisticiranog oružja na jednom frontu, logično je da ga ima manje za drugi.
Upravo tu dolazimo do ključne tačke. U potencijalnom sukobu s Iranom trošile bi se velike količine presretača, raketa i protivzračnih sistema. Problem je što se često koristi izuzetno skupa tehnologija protiv relativno jeftinih dronova. Drugim riječima, neko pošalje dron koji košta desetine hiljada dolara, a druga strana ga ruši projektilom vrijednim stotine hiljada ili čak milion dolara.
Kako bi narod rekao: gađaš komarca topom.
Iran je godinama razvijao strategiju koja se oslanja upravo na veliki broj projektila i dronova. Ideja je jednostavna – zasititi protivničku odbranu tolikim brojem ciljeva da postane preskupo sve ih rušiti. Čak i ako većinu oboriš, potrošiš ogromne zalihe.
A tu dolazimo do pitanja koje je za Ukrajinu vrlo osjetljivo. Ta zemlja već dugo zavisi od zapadne vojne pomoći, posebno od protivzračnih sistema i raketa koji štite gradove i infrastrukturu. Ako bi veliki dio tih zaliha završio na Bliskom istoku, logično je da bi isporuke prema istočnoj Evropi postale sporije ili manje.
Kotromanović zato upozorava na jednu jednostavnu činjenicu: ratovi troše oružje brže nego što ga fabrike mogu proizvesti.
U jednoj izjavi praktično poručuje da bi Ukrajina mogla imati ozbiljan problem ako se američki resursi dugoročno prebace na drugi front. Drugim riječima – dok svi gledaju prema Iranu, neko drugi bi mogao ostati bez ključne podrške.
Naravno, treba biti realan. Velike sile imaju ogromne industrijske kapacitete i često povećaju proizvodnju kad sukobi potraju. Nije prvi put da se svijet nađe u situaciji s više kriznih žarišta istovremeno.
Ali upozorenje ima logike. Historija je puna primjera gdje se pažnja i resursi velikih sila preusmjere na jedno područje, a drugo ostane u drugom planu.
Kako bi jedan običan komentator rekao:
„Kad velika sila otvori dva fronta, neko treći obično osjeti da mu se stolica ljulja.“
Samo kažem.
