Gluposti iz NSRS: Još jedna rasprava pretvorena u politički cirkus
Komentar: Gluposti iz NSRS..
U Narodna skupština Republike Srpske ponekad se vodi ozbiljna politika, ali često se čini da se više energije troši na prepucavanja nego na rješavanje stvarnih problema građana. Posljednja rasprava između Ramiz Salkić i Petko Rankić pokazala je upravo to – kako se ozbiljna tema može pretvoriti u politički cirkus.
Tema je bila rezolucija o osudi ideologije Nezavisna Država Hrvatska i zabrani veličanja fašističkih simbola. Drugim riječima, trebalo se govoriti o osudi jedne od najmračnijih ideologija u evropskoj historiji. Međutim, rasprava je ubrzo skrenula u pravcu koji sa suštinom ima malo veze.
Salkić je predložio amandman da se uz ustašku ideologiju u rezoluciji osudi i četnički pokret, te da se među žrtvama fašizma eksplicitno spomenu i Bošnjaci. To je sasvim legitimna politička rasprava – neko će se složiti, neko neće. Tako bi u normalnom parlamentu i trebalo da izgleda politička debata.
Ali onda je došla rečenica koja je sve pretvorila u bespotrebnu provokaciju. Rankić je, prekidajući izlaganje, ustvrdio da “Bošnjaci tada nisu postojali”. I tu se rasprava pretvorila u ono što građani već godinama gledaju – nadmudrivanje, historijska prepucavanja i političko nadvikivanje.
Umjesto da se razgovara o tome kako se boriti protiv veličanja ekstremnih ideologija, sjednica se pretvorila u dokazivanje ko ima pravo na historiju, a ko nema. I tako još jedna prilika da se razgovara o važnoj temi završi u dimu političkih provokacija.
Najveći problem je što ovakve scene nisu nikakva novost. U političkom životu Bosne i Hercegovine već godinama postoji navika da se ozbiljne teme pretvore u identitetske rasprave koje nikuda ne vode. Građani na kraju ostaju samo publika u predstavi koja se stalno ponavlja.
Možda je upravo to najveća ironija cijele priče. Dok se političari raspravljaju o prošlosti i definicijama iz historije, stvarni problemi – ekonomija, radna mjesta, odlazak mladih – ostaju negdje po strani.
A onda se svi čude zašto građani sve rjeđe vjeruju da parlamenti služe rješavanju problema. Ponekad je odgovor jednostavan: jer više liče na pozornicu za političke performanse nego na mjesto ozbiljne rasprave.
U prevodu – još jedne gluposti iz skupštinske sale.
