Kad dođe Bajram, i politika omekša: Poruka Vučića o zajedništvu
Bajram u doba politike: Topla poruka predsjednika Srbije podsjetila nas je na jednu staru istinu – u politici ponekad riječi zvuče ljepše nego stvarnost.
Kada dođe Bajram, mnogi političari širom regiona odjednom otkriju onu topliju, blagu stranu svog rječnika. Tako je i predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, uputio bajramsku čestitku muslimanima, poželjevši mir, blagostanje i jačanje prijateljstva među ljudima. Poruka je, mora se priznati, bila puna lijepih riječi: solidarnost, poštovanje, zajedništvo, praštanje. Riječi koje zvuče kao da su izašle iz priručnika za međuljudsku harmoniju.
I tu zapravo počinje mala satirična dilema.
Jer Balkan ima neobičnu naviku: političari često govore najljepše upravo onda kada su odnosi najkomplikovaniji. Kao da postoji neko nepisano pravilo da što su političke tenzije veće, to su čestitke sve poetskije.
U Vučićevoj poruci spominje se vrijeme izazova, potreba za solidarnošću i važnost međuvjerskog sklada. Sve su to ideje koje bi svako razuman potpisao bez razmišljanja. I zaista, bilo bi divno kada bi Balkan jednog dana živio upravo onako kako zvuče te čestitke – mirno, dostojanstveno i bez političkih trzavica.
No, realnost je obično nešto komplikovanija.
Zato ove poruke često zvuče kao mali praznični paradoks. Tokom godine političari vode žustre rasprave, razmjenjuju teške riječi, a onda za praznike iznenada podsjećaju javnost na univerzalne vrijednosti mira i tolerancije. Pomalo podsjeća na komšije koje se cijele godine prepiru oko parking mjesta, a za praznike jedni drugima nose kolače.
Ipak, treba priznati jednu stvar: bolje je slušati poruke o miru nego o sukobu. Čak i kada dolaze iz političkih govora koji ponekad više liče na diplomatsku literaturu nego na svakodnevnu stvarnost.
Možda je upravo to i skrivena vrijednost ovakvih čestitki. One nas, barem na trenutak, podsjećaju kakav bi region mogao biti kada bi riječi iz prazničnih govora postale pravilo, a ne samo ceremonijal.
Do tada, građanima ostaje da Bajram slave onako kako to najbolje znaju – uz porodicu, prijatelje i onu iskrenu ljudsku toplinu koja često postoji uprkos politici, a ne zahvaljujući njoj.
