UPOZORENJE IZ SRBIJE: Dodik i Čović vode BiH putem koji već znamo kako završava.
Izjava Nikola Sandulović, republikanskog kandidata za predsjednika Srbije, u kojoj se direktno obraća Bošnjacima i građanima Bosne i Hercegovine, ponovo je otvorila važno i osjetljivo pitanje – da li region zaista uči iz sopstvenih tragedija ili se, svjesno ili nesvjesno, vraća starim obrascima političkog djelovanja.
Njegov javni apel nije tek još jedna politička poruka s društvenih mreža, već upozorenje koje se oslanja na bolno iskustvo devedesetih godina i kolektivno sjećanje naroda u BiH.
Sandulovićev istup posebno je zanimljiv jer dolazi iz Srbije, države čija je politička elita decenijama imala presudan, često destruktivan uticaj na sudbinu BiH.
Njegova kritika nije usmjerena samo ka jednom akteru, već obuhvata čitav spektar regionalnih lidera, uključujući Dragan Čović, Milorad Dodik, Aleksandar Vučić i Andrej Plenković. Upravo u toj sveobuhvatnosti leži težina poruke – Sandulović ne bira “manje zlo”, već nacionalizam kao takav označava glavnim problemom.
Posebno snažan dio njegove poruke jeste podsjećanje na dogovore i politike iz vremena Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, kada je Bosna i Hercegovina bila predmet podjela bez volje njenih građana.
Evociranje genocida u Srebrenici, opsade Sarajeva i masovnih grobnica nije politička provokacija, već podsjetnik na cijenu nacionalističkih projekata. Takva retorika, koliko god bila neugodna za pojedine centre moći, ima za cilj da probudi društvenu svijest prije nego što se istorija pokuša ponoviti.
Njegov poziv na ukidanje entitetskih podjela i izgradnju građanske države može se tumačiti kao idealistički, ali i kao nužan kontrapunkt dominirajućem etnonacionalnom diskursu.
U zemlji poput Bosna i Hercegovina, gdje su političke elite godinama ulagale u strah, podjele i identitetske sukobe, poruke zajedničkog života često se marginalizuju. Ipak, Sandulovićeva izjava pokazuje da takav glas još postoji – i da dolazi čak i iz sredina od kojih se to najmanje očekuje.
Na kraju, pitanje koje ostaje nije da li su Sandulovićeve riječi politički popularne, već da li su – nažalost – tačne. Ako se upozorenja nastave ignorisati, BiH bi mogla ponovo postati talac ambicija onih kojima mir i stabilnost nikada nisu bili prioritet.
Cijeli tekst u nastavku.
