Brnabić digla uzbunu zbog vojne saradnje Hrvatske, Kosova i Albanije
Brnabić sada diže uzbunu zbog vojne saradnje Hrvatske, Kosova i Albanije.
Kaže da Srbija još nije dobila odgovor zbog čega je taj sporazum napravljen i tvrdi da to ne doprinosi dobrim komšijskim odnosima. Na prvu, zvuči kao još jedna balkanska politička svađa. Ali iza ove priče ima više od jedne izjave i više od jedne konferencije.
Ovdje treba odmah razdvojiti dvije stvari. Srbija ovaj sporazum naziva vojnim savezom i problemom za sigurnost. Hrvatska strana ga predstavlja kao deklaraciju o saradnji u oblasti odbrane i sigurnosti, potpisanu u Tirani 18. marta 2025. godine, s ciljem jačanja stabilnosti u jugoistočnoj Evropi i podrške euroatlantskom putu.
Beograd vidi opasnost, Zagreb govori o stabilnosti
Ana Brnabić je na sigurnosnom forumu GLOBSEC u Pragu poručila da joj nije jasno zbog čega Zagreb, Priština i Tirana prave takav dogovor. Posebno je naglasila da, po stavu Srbije, Kosovo ne bi smjelo imati svoje sigurnosne snage i da se time krši Rezolucija 1244 Vijeća sigurnosti UN-a.
To je stara, ali ozbiljna tačka sukoba. Srbija Kosovo ne priznaje kao državu. Kosovo sebe vidi kao nezavisnu državu koja razvija vlastite institucije i sigurnosne kapacitete. I onda svaka vojna saradnja Prištine s drugim državama za Beograd izgleda kao direktan pritisak.
Ali nije korektno ni sve svesti samo na “zavjeru protiv Srbije”. U zvaničnom objašnjenju hrvatskog Ministarstva odbrane navodi se da deklaracija uključuje obuku, vježbe, borbu protiv hibridnih prijetnji, saradnju odbrambenih industrija i jačanje interoperabilnosti. To jeste ozbiljna vojna saradnja, ali nije isto što i klasični vojni savez tipa NATO. Faktograf je ranije upozorio da se oko ove deklaracije širilo i dosta pretjerivanja i dezinformacija.
Balkan opet pali stare alarme
Najveći problem je što se na Balkanu svaka puška, svaka vježba i svaka vojna izjava odmah čitaju kroz stare strahove. Jedni kažu da se samo brane. Drugi kažu da ih neko okružuje. Treći se prave da je sve normalno, a svi znaju da nije.
Kosovo je, prema Reutersu, najavilo veliko povećanje izdvajanja za odbranu, uključujući planove za nabavku helikoptera, proizvodnju municije i dronova. NATO i dalje drži KFOR na Kosovu, s hiljadama vojnika, upravo zato što je prostor osjetljiv i jer su tenzije posljednjih godina rasle.
Zato Brnabićina zabrinutost nije izmišljena iz ničega. Ali ni priča iz Beograda nije potpuno nevina. Srbija se i sama naoružava, ima svoje sporazume i stalno govori da je vojno neutralna. Problem je što svi u regionu govore o miru, a istovremeno broje tuđe tenkove, avione i saveznike.
Narod bi rekao jednostavno: ako svi tvrde da se spremaju samo za odbranu, zašto se onda svi ponašaju kao da rat kuca na vrata?
Ovakvi sporazumi ne moraju značiti sukob. Ali u regionu gdje se riječi teško zaboravljaju, a strah brzo prodaje narodu, svaka vojna saradnja postaje politička municija. I zato bi najmanje što svi duguju građanima bilo jasno objašnjenje: šta je cilj, protiv koga nije usmjereno i gdje je granica između sigurnosti i novog zveckanja oružjem.
Izvori: Klix.ba/SRNA, Tanjug, Ministarstvo odbrane Republike Hrvatske, Faktograf, Reuters, AP News.
