Čović ponovo o „federalizmu“: BiH uporedio s Belgijom, Švicarskom i maslinom
Čovićev “dejtonski realizam”: između federalizma i prikrivene podjele
Govoreći u Zagrebu na predstavljanju zbornika „Hrvati u dejtonskoj BiH – stanje i budućnost“, Dragan Čović je još jednom potvrdio svoj politički kurs – BiH vidi kao trajno trodijelnu zajednicu, a ne kao građansku državu. Iako je nastup bio obojen diplomatskim tonom, poruke su bile prepoznatljivo stare: insistiranje na „konsocijacijskom modelu“, „federalizmu“ i „tri identiteta“ zapravo su samo nova formulacija starog zahtjeva za teritorijalnim razgraničenjem.
Čović je, u maniru akademskog racionaliziranja političkih ciljeva, naveo kako „bilo kakva zastranjivanja prema građanskom, unitarističkom konceptu“ mogu vratiti zemlju „na početak“. Time je ponovo otvorio dilemu – da li HNS zaista zagovara ravnopravnost naroda, ili traži institucionalno razdvajanje koje bi cementiralo postojeće etničke podjele.
Njegovo poređenje Bosne i Hercegovine s Belgijom i Švicarskom zvuči umirujuće, ali površno. Belgija i Švicarska su razvijene demokratije s visokim stepenom građanske svijesti i funkcionalnim institucijama, dok se u BiH etnički koncept često koristi kao politički štit i sredstvo blokade. Čovićevo spominjanje „federalizma“ stoga više podsjeća na politički eufemizam nego na stvarni poziv ka funkcionalnom uređenju.
Posebno zanimljiva bila je njegova metafora o maslini: Bosna i Hercegovina kao stablo koje „ne traži mnogo vode“, ali ga „svi zalijevaju“ i tako uništavaju. Iako zvuči poetski, metafora skriva jasnu političku poruku – BiH, po Čoviću, ne bi trebalo „zalijevati“ previše građanskim inicijativama ili idejama o jedinstvenom državljanstvu, već ostaviti „tri grane“ da rastu odvojeno. U praksi, to znači očuvanje sistema u kojem etničke elite ostaju ključni čuvari moći.
S druge strane, Čovićev optimizam oko usvajanja evropskih zakona do kraja godine djeluje više kao pokušaj balansiranja. Dok domaćoj publici šalje poruku o „neophodnosti reorganizacije“, prema međunarodnoj zajednici se pozicionira kao konstruktivan sagovornik koji podržava evropski put BiH.
U suštini, njegov govor nije donio ništa novo – samo pažljivije zapakovanu verziju stare politike: da bez „hrvatske federalne jedinice“ nema ni stabilne BiH.
Zaključak…
Čovićev nastup u Zagrebu bio je pažljivo tempiran i retorički dotjeran, ali sadržajno ostaje na istoj liniji: zagovaranje „federalizma“ koji u praksi znači institucionalnu etničku podjelu. Iako se poziva na Dejton i evropske vrijednosti, njegov politički diskurs ostaje u okvirima podjela iz 1990-ih – samo sada uz maslinu umjesto granice na karti.
