Cvijanović i Konaković u debati o Dejtonu, OHR-u i evropskom putu BiH..

Snažan verbalni duel Željke Cvijanović i Elmedina Konakovića u Zagrebu ponovo je ogolio duboke političke pukotine u BiH, ali i sve snažniju bitku za međunarodni narativ o budućnosti države.

Dok je Cvijanović pokušala predstaviti BiH kao „eksperiment“ preopterećen stranim intervencijama, Konaković je njen istup nazvao „proruskim pamfletom“, direktno je povezujući sa politikom Milorada Dodika i interesima Moskve.

U svom izlaganju Cvijanović se fokusirala na nekoliko ključnih teza: da je BiH zarobljena u disfunkcionalnom političkom sistemu, da je Dejton iskrivljen zbog stranih intervencija i da OHR te Ustavni sud predstavljaju prepreke stvarnom dijalogu. Naglasila je da su brojne nadležnosti „oduzimane entitetima“ i da je BiH završila kao država bez suvereniteta, s prekomjernim oslanjanjem na međunarodne aktere.

Njeno insistiranje na ukidanju OHR-a, raspuštanju PIC-a i vraćanju isključivo domaćim dogovorima predstavlja klasični narativ SNSD-a, koji pokušava redefinisati tumačenje Dejtona u pravcu jačanja entitetskih ovlasti.

Konaković je odgovorio žestoko i direktno, tvrdeći da takve poruke dolaze iz „proruske kuhinje“ SNSD-a, čiji je cilj blokirati evropski put BiH i dokazati nefunkcionalnost države.

Podsjetio je da je Dodik u posljednjih 16 mjeseci sedam puta posjetio Putina, te da SNSD sistemski opstruira institucije – od blokade imenovanja sudija Ustavnog suda do blokade sjednica Vijeća ministara. Stoga, po njegovoj ocjeni, OHR ostaje nužan upravo zbog takvog dejtonskog okvira koji omogućava zloupotrebu entitetskog veta.

Konakovićev argument da su „900 odluka visokih predstavnika implementirane bez prigovora“ dodatno je naglasio nelogičnost novog osporavanja legitimiteta sadašnjeg visokog predstavnika. On je upozorio da se pojedine teze koje se danas iznose opasno približavaju retorici devedesetih, posebno kada se govori o „sastavljenoj“ ili „nepostojećoj“ BiH.

Dodatnu tenziju izazvalo je pitanje NATO-a: Cvijanović tvrdi da postoji usaglašenost u BiH, dok Konaković otvoreno poručuje da je to netačno i da je NATO zakonski definiran kao prioritet vanjske politike. Optužio je SNSD da svojim vetom onemogućava uvođenje sankcija Rusiji, čime direktno remeti strateške ciljeve države.

Cijeli nastup pokazao je da se političke elite BiH nalaze na suprotnim polovima ne samo o budućnosti zemlje, nego i o osnovnim principima njenog funkcionisanja. I dok jedni insistiraju na „vraćanju izvornoj Dejtonskoj formi“, drugi upozoravaju da takva retorika destabilizuje državu i „igra se vatrom“.