Đajićeva poruka iz Narodne skupštine: Ima ponudu za posao u Federaciji BiH, plata 7.000 maraka
Izjava Vlade Đajića u Narodnoj skupštini RS više je od usputne anegdote – ona je simptom dubokih problema zdravstvenog sistema u Republici Srpskoj, ali i ogledalo političke neiskrenosti koja godinama prati ovu oblast.
Kada poslanik vladajuće većine, donedavno prvi čovjek najveće zdravstvene ustanove u RS, javno govori da mu se više isplati otići raditi u Federaciju BiH nego ostati u vlastitom sistemu, onda je jasno da je sistem ozbiljno zakazao.
Đajićevo upozorenje o odlasku zdravstvenih radnika nije novo. Ljekari i medicinske sestre godinama napuštaju RS zbog boljih uslova rada i većih plata, kako u inostranstvu, tako i u drugom entitetu.
Međutim, problem nastaje kada ovakve poruke dolaze od čovjeka koji je godinama bio na poziciji moći i koji je direktno učestvovao u kreiranju politika zbog kojih danas svjedočimo kadrovskom kolapsu.
Teško je ne primijetiti dozu licemjerja u tome da se tek nakon smjene s funkcije glasno govori o potrebi plata od 5.000 KM za ljekare i 2.500 KM za medicinske sestre.
Posebno zabrinjava podatak da se na konkurs za 50 stipendiranih medicinskih sestara javilo svega dvoje kandidata. To nije samo problem plate, već i ukupnog ambijenta: preopterećenosti, loših radnih uslova, političkog pritiska i osjećaja da trud i znanje nisu adekvatno cijenjeni. Mladi ljudi očigledno više ne vjeruju obećanjima da će “sutra biti bolje”.
Đajićeva izjava o ponudi iz Federacije BiH, uz platu od 7.000 KM, dodatno razotkriva paradoks političkog diskursa u RS. Dok se godinama insistira na priči o entitetskom nadmetanju i političkim razlikama, u praksi je novac taj koji briše granice. Ako je Federacija dovoljno dobra opcija za bivšeg direktora UKC-a, zašto onda ne bi bila i za običnog ljekara ili medicinsku sestru?
Na kraju, Đajićevo obraćanje više zvuči kao lično opravdanje i pritisak na sistem nego kao iskrena briga za zdravstvo. Prava pitanja ostaju bez odgovora: zašto se o ovim problemima šutjelo dok je imao moć da ih rješava i hoće li ova izjava rezultirati konkretnim promjenama ili će ostati još jedno upozorenje koje niko neće shvatiti ozbiljno.
