„Hrvat sam, je li to problem?“ – pitanje koje je uzdrmalo političku scenu
Izjava Slaven Kovačević – „Hrvat sam, je li to nekome problem?“ – na prvi pogled djeluje kao provokacija, ali je u suštini precizno političko ogoljenje stanja u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi već godinama.
To nije pitanje identiteta, nego pitanje sistema koji identitet pretvara u političku dozvolu ili zabranu.
Kovačevićev nastup svjesno ulazi u prostor koji etnonacionalne stranke brižljivo čuvaju: prostor u kojem nacionalna pripadnost nije automatski politička lojalnost. Upravo zato njegova kandidatura iz redova Demokratska fronta izaziva nelagodu kod onih koji tvrde da Hrvate može predstavljati isključivo HDZ i njegova politička infrastruktura. U tom okviru, Kovačević ne negira da je Hrvat – on negira monopol nad tim identitetom.
Posebno je indikativno njegovo podsjećanje na političke transformacije Dragan Čović. Time Kovačević ne pokušava diskreditovati lično, već podsjetiti da je nacionalni identitet u BiH često bio sredstvo, a ne uvjerenje. U toj rečenici sadržana je ključna kritika etnonacionalne politike: ona identitet koristi selektivno, prema političkoj potrebi.
Pozivanje na kontinuitet političke misli ljudi poput Željka Komšića nije slučajno. Željko Komšić i politička struja kojoj Kovačević želi pripadati godinama su meta optužbi da „nisu legitimni“, iako se upravo pozivaju na najširi mogući legitimitet – glas građana. Kovačević ovdje ne nudi novu ideologiju, već insistira na starom, ali potisnutom principu: da država pripada građanima, a ne kolektivnim etničkim vođstvima.
Njegova poruka da je pitanje građanske BiH stvar odluke građana zvuči jednostavno, ali u bosanskohercegovačkom kontekstu ima gotovo subverzivnu težinu. Jer ako je to zaista tako, onda pada u vodu čitav narativ o „ugroženosti“ koji decenijama služi kao gorivo za političku mobilizaciju straha.
Kovačevićeva kandidatura neće promijeniti političku realnost preko noći. Ali ona ima potencijal da razotkrije ključnu činjenicu: problem u BiH nije to što je neko Hrvat, Srbin ili Bošnjak – problem je što se od građana uporno traži da budu samo to.
