Iran blizu predaha, Amerika blizu dogovora, Izrael blizu nervnog sloma

Prema novim informacijama, SAD i Iran navodno su blizu memoranduma koji bi produžio primirje za 60 dana.

U tom periodu Hormuški tjesnac bio bi ponovo otvoren, brodovi bi mogli prolaziti, Iran bi mogao prodavati naftu, a Washington bi ublažio dio pritiska na iranske luke i sankcije. Zvuči veliko. Ali odmah treba reći: ovo još nije konačan mir.

Hormuz je ključ koji drži cijene za vrat

Hormuški tjesnac nije samo uski komad mora između Irana i Omana. To je jedna od najvažnijih energetskih žila kucavica na svijetu. Kad tamo stane promet, odmah se tresu tržišta, cijene nafte, transport, osiguranje brodova i računi običnih ljudi.

Zato je ovaj memorandum važan. Ako se zaista dogovori slobodan prolaz brodova, uklanjanje mina i prestanak naplate prolaza, svijet bi mogao dobiti predah. Ne zato što su se velike sile odjednom zavoljele, nego zato što je svima postalo preskupo držati ruku na grlu svjetske trgovine.

Donald Trump tvrdi da je dogovor “uveliko ispregovaran”. Marco Rubio govori da ima napretka, ali da posao nije završen. To je upravo ono što treba gledati hladne glave: političari vole velike rečenice, ali pravi dogovor se vidi tek kad se potpiše i počne provoditi.

SATI SE BROJE: Rubio najavio vijest koja može preokrenuti rat s Iranom

Nuklearni dio je najveća rupa u cijeloj priči

Najosjetljiviji dio nije samo Hormuz. Pravi problem je iranski nuklearni program. Prema izvještajima, Iran je preko posrednika dao verbalna uvjeravanja da neće težiti nuklearnom oružju i da je spreman razgovarati o obustavi obogaćivanja uranija i uklanjanju zaliha visoko obogaćenog uranija.

Ali tu je kvaka. Verbalna garancija nije isto što i provjerljiv sporazum. Nije jasno šta bi Iran tačno morao uraditi, ko bi to kontrolisao, gdje bi završio obogaćeni uranij i šta se dešava ako jedna strana kaže da druga vara.

Izrael zbog toga sigurno nije miran. Za izraelsku stranu, svaki dogovor koji Iranu ostavlja prostor za manevrisanje izgleda kao opasnost zamotana u diplomatski papir. S druge strane, Iran ne želi izgledati kao država koja je pokleknula pod pritiskom. I tu se vidi zašto je ovakav dogovor težak: svi hoće dobitak, ali niko neće ispasti poražen.

Običan čovjek ovo može razumjeti jednostavno. Kad se dvojica posvađanih komšija dogovore da se 60 dana ne svađaju, to jeste dobra vijest. Ali ako nisu riješili razlog svađe, svi znaju da mir još visi o koncu.

Zato ovaj memorandum treba gledati kao pauzu od haosa, ne kao kraj priče. Ako uspije, može otvoriti vrata ozbiljnijem dogovoru. Ako propadne, Hormuz opet postaje poluga ucjene, a nuklearno pitanje vraća se na početak.

Napomena: Sporazum još nije zvanično potvrđen. Ključni detalji, posebno oko iranskog nuklearnog programa, i dalje su nejasni.

Izvori: Jutarnji list, Reuters/Axios, Financial Times, The Guardian, Al Jazeera.