Iranci iz Hrvatske: “Ljudi slave pad režima, ali put do normalne države bit će dug”
Iranci iz Hrvatske o reakcijama u domovini nakon smrti vrhovnog vođe..
Dok svijet s nevjericom prati bombardiranje Irana i vijesti o smrti vrhovnog vođe Ali Khamenei, iz Hrvatske stižu izjave koje odudaraju od očekivanog narativa. Dvojica Iranaca koji godinama žive u Zagrebu tvrde da, prema porukama koje dobivaju od porodice i prijatelja, mnogi građani u Iranu ne tuguju – nego slave. Ne zbog bombi, kažu, nego zbog uvjerenja da je režimu došao kraj.
Hesam Qajdi, koji živi u Zagrebu, tvrdi da su reakcije u njegovom krugu iznenađujuće pozitivne. Ljudi su, kaže, umorni od teokratske vlasti i dugogodišnje represije. Prema njegovim riječima, mnogi vide američko-izraelske napade kao udar na strukture moći, a ne na narod.
Slično govori i Asghar Omid Noghandoost, koji u Hrvatskoj živi već deset godina. On tvrdi da većina “običnih ljudi” želi kraj sadašnjeg sistema. Ipak, svjestan je da zemlja nije homogena i da postoji dio vojske i sigurnosnih struktura koji je i dalje duboko lojalan režimu i ideologiji koja desetljećima dominira državom.
Posebno potresna tema je bombardiranje škole za djevojčice na jugu zemlje, gdje je stradalo 180 osoba. Asghar iznosi sumnju da bi režim mogao manipulirati tragedijom kako bi optužio strane sile. Takve tvrdnje, međutim, ostaju neprovjerene i dodatno podižu tenzije u javnosti.
Obojica smatraju da bi najbolje rješenje bilo političko smirivanje situacije i dogovor s administracijom Donald Trump, kako bi tranzicija prošla bez potpunog raspada države. Kao moguću figuru budućnosti spominju i Reza Pahlavi, sina posljednjeg iranskog šaha, koji zagovara sekularnu i demokratsku državu.
Sagovornici podsjećaju da je Iran prije Islamske revolucije 1979. imao drugačiji društveni model – s većim građanskim slobodama i snažnijim vezama sa Zapadom. No, priznaju da povratak na takvu “nultu tačku” ne bi bio brz ni jednostavan. Prema njihovoj procjeni, trebalo bi najmanje dvije decenije da se zemlja institucionalno i društveno oporavi.
Ove izjave pokazuju koliko su stavovi unutar iranske dijaspore podijeljeni i koliko je percepcija rata složena. Dok jedni vide bombardiranje kao tragediju, drugi ga doživljavaju kao priliku za promjenu. Istina je vjerovatno negdje između – jer svaka tranzicija nosi rizik, a cijenu najčešće plaćaju obični ljudi.
Izvor informacije: RTL
