Kasno buđenje Milorada Dodika: Hrvatska usvojila zakon, RS ostala bez odgovora
Izjava lidera SNSD-a Milorad Dodik povodom odluke Hrvatske da nastavi s realizacijom projekta odlaganja radioaktivnog otpada na Trgovska gora otvara niz pitanja – ali i razotkriva višegodišnju političku taktiku koja se danas pokušava prikazati kao briga za narod i prostor Republike Srpske.
Dodikova tvrdnja da je Hrvatska “uradila veoma lošu stvar” dolazi u trenutku kada je hrvatska strana, uz punu institucionalnu proceduru, donijela zakon koji omogućava nastavak projekta. Iako je nesporno da Trgovska gora predstavlja ozbiljan ekološki i sigurnosni problem za pogranična područja BiH, jednako je nesporno i to da se taj problem koristi selektivno – najčešće onda kada služi za unutrašnju političku mobilizaciju i prebacivanje odgovornosti.
Posebno je indikativan Dodikov narativ u kojem se Hrvatska prikazuje kao država bez “empatije prema Srbima”, čime se tehničko-pravni i ekološki problem svjesno prevodi u nacionalni okvir. Takav pristup ne doprinosi rješavanju spora, već dodatno udaljava mogućnost ozbiljnog međunarodnog pritiska ili arbitražnog procesa. Umjesto argumenata iz oblasti ekologije, prava i međunarodnih konvencija, javnosti se ponovo nudi emocionalna i identitetska retorika.
Tvrdnje da su institucije Republike Srpske i BiH godinama “činile sve” takođe zaslužuju ozbiljnu provjeru. Ako su napori bili toliko intenzivni i kontinuirani, logično se nameće pitanje – zašto danas Hrvatska ima zakonski okvir, a BiH nema pravno snažan međunarodni mehanizam kojim bi mogla zaustaviti ili barem suspendovati projekat? Upravo tu leži ključ političkog problema, a ne isključivo u Zagrebu.
Važno je podsjetiti i da odnosi između Hrvatska i vlasti u Republici Srpskoj već godinama osciliraju između pragmatične saradnje i otvorenih političkih poruka, zavisno od trenutnih interesa. U tom kontekstu, nije zanemariva ni uloga premijera Andrej Plenković, koji je pitanje Trgovske gore vodio kroz institucionalni, a ne političko-emocionalni kanal – što se, na kraju, pokazalo efikasnijim.
Na kraju, problem Trgovske gore jeste stvarna prijetnja i zaslužuje ozbiljan, državni odgovor. Međutim, politizacija i nacionalna retorika ne mogu zamijeniti propuštene godine institucionalne borbe. Izjave koje dolaze tek nakon usvajanja zakona više liče na pokušaj opravdanja vlastitih neuspjeha nego na strategiju zaštite građana i prostora uz granicu BiH.
