Milanović o kupovini oružja: „Dok tenkovi stignu, mogu završiti dva svjetska rata“
Milanovićev komentar o „velikom šopingu“ oružja..
Najava novih ugovora o kupovini tenkova, haubica i druge vojne opreme ponovo je otvorila staru raspravu o tome koliko Hrvatska treba, može i mora ulagati u vlastitu odbranu. Predsjednik Zoran Milanović, komentirajući odlazak Vladine delegacije u Francusku i Njemačku, odaslao je poruku koja je istodobno podrška modernizaciji vojske, ali i upozorenje na realne rokove i skrivene političke motive.
Njegova rečenica da „dok novi sustavi dođu, mogu završiti dva svjetska rata“ možda zvuči slikovito, ali reflektira problem koji prati gotovo sve obrambene nabavke u Evropi – sporost, visoku cijenu i geopolitičku ovisnost.
Hrvatske oružane snage u proteklim su godinama zabilježile napredak, posebno kupovinom francuskih Rafalea. Novi planovi, koji se navodno kreću od samohodnih haubica do modernih tenkova, trebali bi nastaviti taj trend.
Milanović, koji često kritizira Vladu, ovoga puta nije osporio samu potrebu nabavke. Naprotiv, naglasio je da je „dobro sve što Hrvatska vojska dobije više nego što sada ima“. Time je otvorio prostor za racionalnu raspravu – modernizacija je nužna, ali pitanje je šta se kupuje, po kojoj cijeni i pod kojim političkim okolnostima.
No, predsjednikovo upozorenje o rokovima nije neosnovano. Većina evropskih zemalja danas se suočava s prenapregnutom proizvodnjom vojne industrije. Od početka rata u Ukrajini, rokovi isporuke često se mjere godinama, a problemi s kapacitetima, logistikom i cijenama dio su šireg evropskog trenda.
Drugim riječima, veliko naručivanje ne znači i brzu operativnu spremnost. Upravo zato Milanovićev komentar cilja na suštinu – modernizacija bez strateške dosljednosti ostaje više politički signal nego stvarna investicija u sigurnost.
U pozadini cijele priče nalazi se i pitanje transparentnosti. Iako je kupovina oružja redovna funkcija svake države, procesi koji su skupi i dugoročni zahtijevaju jasna objašnjenja javnosti. Hrvatska, kao i mnoge zemlje regije, često vodi obrambene poslove iza zatvorenih vrata, što samo pojačava sumnje u opravdanost pojedinih nabavki.
Milanovićev komentar tako služi kao podsjetnik da, u vremenu promijenjene evropske sigurnosne arhitekture, svaka velika vojna investicija mora imati jasnu stratešku logiku. U suprotnom, postoji rizik da se nabavke pretvore u skupe političke kulise, čije će stvarne koristi za odbranu biti vidljive tek godinama kasnije – ako ikada.
Izvori:RTL
