Policajac Porscheom udario pješakinju – da li je uviđaj zataškan?
Nesreća koja otvara pitanja šire od jednog uviđaja..
Saobraćajne nesreće, nažalost, dio su svakodnevice i često se svedu na statistiku koja traje jedan dan. Ali povremeno se dogodi slučaj koji probije taj okvir – ne zato što je senzacionalan, nego zato što otvara ključna pitanja o procedurama, povjerenju i transparentnosti institucija. Upravo to se desilo nakon nedavne nesreće u sarajevskom naselju Malta, u kojoj je teško povrijeđena 31-godišnja pješakinja, prenosi Crna-hronika.info
Prema dostupnim informacijama, pješakinju je na pješačkom prelazu udario Porsche kojim je upravljao policijski službenik Armin Numanović, pripadnik Specijalne jedinice i novi mlađi inspektor. Sama činjenica da je vozač pripadnik policije već po sebi povećava interes javnosti — ne zato što policajci moraju biti “iznad” ili “ispod” drugih građana, nego zato što se od njih očekuje strogo poštivanje zakona i procedura.
Ovaj slučaj je postao tema javnih rasprava iz jednog jednostavnog razloga: određene okolnosti djeluju neuobičajeno. Uviđaj je, prema navodima, završen iznimno brzo — čak i prije nego što su utvrđene stvarne povrede povrijeđene žene. U tipičnim situacijama, posebno kada postoji sumnja na teže povrede, uviđaj vodi dežurni tužilac zajedno sa specijaliziranom jedinicom za saobraćaj.
U ovom slučaju, navodno, ni jedni ni drugi nisu izašli na teren. Umjesto toga, informacija o navodnim lakšim povredama dostavljena je telefonski, a pokazalo se da ta informacija nije bila tačna.
To ne znači nužno da postoji namjera prikrivanja. Ponekad je u pozadini samo pogrešna procjena. Ali u društvu koje se već dugo suočava s manjkom povjerenja u institucije, svaki odstup od standardne procedure automatski postaje razlog za sumnje i pitanja.
Dobra vijest je da Tužilaštvo Kantona Sarajevo ispituje cijeli slučaj: ko je bio na dužnosti, ko je donosio odluke i da li su procedure ispoštovane. Posebno je važno to što policijski službenici nose body kamere — tehnologija koja bi trebala biti garant neutralnog i potpunog uvida u svaki događaj. Javnost s pravom očekuje da se snimci pregledaju, a ostaje da se vidi hoće li biti dostupni i građanima.
Ovaj slučaj zato nadilazi pitanje jednog udesa. On se tiče povjerenja u sistem: da li protokoli važe za sve jednako? Da li institucije reaguju transparentno, posebno kada je njihov vlastiti pripadnik uključen u incident? I najvažnije — da li građani mogu biti sigurni da će istina biti utvrđena bez obzira na to ko je učesnik nesreće?
Zaključak ili pitanje za čitatelja:
Ako nam je povjerenje u institucije temelj sigurnog društva, šta se mora dogoditi da bismo vjerovali da su procedure uvijek iste — bez obzira na to ko drži policijsku značku, a ko stoji na pješačkom prelazu?
