SNSD tone u provaliju: Kovačević usporedio Aliju Izetbegovića s Hitlerom
Izjava portparola SNSD-a Radovana Kovačevića, u kojoj je prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović uporedio s Adolf Hitler, predstavlja opasan presedan u javnom prostoru Bosne i Hercegovine.
Ne radi se ovdje o lapsusu, provokaciji iz afekta ili nespretnoj formulaciji, već o svjesno izrečenoj i potom ponosno distribuiranoj poruci, s jasnom političkom namjerom. Činjenica da je Radovan Kovačević taj dio izjave sam izdvojio i objavio na zvaničnim kanalima SNSD govori da je riječ o promišljenoj strategiji, a ne o grešci.
Porediti čovjeka koji je bio simbol međunarodno priznate borbe za opstanak države s arhitektom Holokausta i najvećeg zločina u modernoj historiji nije samo moralno neprihvatljivo, već i duboko revizionistički.
Takva relativizacija zla služi dvostrukoj svrsi: ponižavanju žrtava fašizma i kriminalizaciji političkog i historijskog identiteta Bošnjaka. U zemlji koja još nosi svježe rane agresije i genocida, ovakva retorika nije “sloboda govora”, nego svjesno raspirivanje mržnje.
Posebno je problematično Kovačevićevo insistiranje na tezi da nepostojanje sudske presude automatski ostavlja prostor za etiketu “ratnog zločinca”. Time se direktno podriva međunarodno pravo i logika pravde: presuda nije stvar ličnog uvjerenja političkog portparola, nego sudski utvrđena činjenica.
Alija Izetbegović nije bio optužen, a kamoli osuđen, pred bilo kojim međunarodnim sudom. Pokušaj da se on retroaktivno proglasi zločincem ima jasnu političku svrhu – delegitimizaciju same ideje Republike Bosne i Hercegovine.
Svađa s novinarima oko Dobrovoljačke ulice dodatno pokazuje obrazac: agresivno nametanje jednostranih narativa, uz ignorisanje sudskih i historijskih činjenica. To nije potraga za istinom, nego medijski performans namijenjen domaćoj publici, u funkciji stalne mobilizacije straha i nacionalnih podjela.
Ovakvi istupi nisu izolovani incidenti. Oni se uklapaju u dugogodišnji diskurs u kojem pojedini visoki funkcioneri SNSD-a sistematski vrijeđaju Bošnjake, islamsku tradiciju i državne institucije BiH. Slanje nacističkih simbola visokom predstavniku Christian Schmidt ili uvrede koje godinama izgovara Milorad Dodik nisu ekscesi, nego kontinuitet.
Zato je šutnja institucija opasna koliko i sama izjava. Normalizacija poređenja Alije Izetbegovića s Hitlerom znači prihvatanje političke kulture u kojoj je sve dozvoljeno. A društvo koje na to pristane, pristaje i na to da sutra nijedna historijska činjenica, nijedna žrtva i nijedna istina više ne budu sigurni.
