U politiku došli biciklom, danas voze skupe automobile
U politiku su, kako se često kaže, došli skromno – neki čak i biciklom. Danas, međutim, pojedini političari raspolažu automobilima i nekretninama o kojima mnogi građani mogu samo sanjati. Upravo ta slika izaziva sve više ogorčenja među ljudima u Unsko-sanski kanton.
Pokret Možemo bolje oštro je reagirao na, kako navode, kontinuirano povećavanje primanja zastupnika u Skupštini kantona. Prema njihovim tvrdnjama, primanja su u posljednje četiri godine porasla za gotovo 70 posto.
Istovremeno, građani se suočavaju s potpuno drugačijom realnošću. Troškovi života rastu, plate u mnogim sektorima stagniraju, a sve više porodica jedva uspijeva sastaviti kraj s krajem. Uz to, sve veći broj mladih napušta Krajinu i odlazi iz Bosnia and Herzegovina u potrazi za sigurnijim i dostojanstvenijim životom.
U takvoj situaciji javnost sve češće postavlja jedno pitanje: kako je moguće da pojedini političari tokom mandata steknu vrijedne nekretnine, luksuzne automobile i imovinu koja daleko premašuje njihove službene prihode?
Kritičari tvrde da povećanje primanja nije praćeno većim obimom rada Skupštine. Nije zabilježen ni značajno veći broj sjednica, niti zakonodavnih inicijativa koje bi opravdale takav rast plata.
Sve to dodatno produbljuje osjećaj nepravde među građanima. Dok srednji sloj polako nestaje, razlika između bogatih i siromašnih postaje sve veća. Mnogi smatraju da se politička elita sve više udaljava od stvarnosti u kojoj živi većina stanovništva.
Posebno zabrinjava poruka koju takva situacija šalje mladima. Kada vide sistem u kojem se politička funkcija često povezuje s privilegijama, a pošten rad i znanje ne donose sigurnu budućnost, mnogi počinju tražiti šansu negdje drugdje.
Zbog toga iz pokreta poručuju da je potrebno uvesti jasnija pravila: veću transparentnost primanja, javno objavljivanje svih dodataka i naknada, kao i ozbiljnu kontrolu porijekla imovine političkih funkcionera.
Jer politika bi, kako poručuju, trebala biti služba građanima, a ne privilegija odabranih.
Ako građani izgube povjerenje u institucije, a mladi izgube vjeru u budućnost, posljedice bi mogle biti mnogo ozbiljnije od bilo koje političke rasprave.
