Ukrajinci o Dejtonu: Izetbegović potpisao pod pritiskom!
Komentar urednika: Dejtonski sporazum često se analizira kroz prizmu historijskih i geopolitičkih lekcija. U nastavku donosimo paralelu koju povlači ukrajinski Kyiv Post između Dejtona i aktuelnih pregovora u Ukrajini.
Kolumna ukrajinskog Kyiv Posta baca oštru svjetlost na Dejtonski mirovni sporazum i okolnosti u kojima je potpisan, istovremeno povlačeći paralelu sa današnjim mirovnim pregovorima u Ukrajini. Autor ukazuje na ono što mnogi često zaboravljaju: Dejton je bio sporazum sile, a ne pravde.
Za Ukrajince, Dejton nije samo historijska lekcija – on je upozorenje. Sporazum je zaustavio rat, ali istovremeno je legitimirao etničko čišćenje i nagradio agresiju, stvarajući državu čiji je politički sistem duboko disfunkcionalan.
Bosna i Hercegovina je, kako ističe kolumna, bila iscrpljena; predsjednik Alija Izetbegović potpisao je sporazum pod ogromnim pritiskom, svjestan da legitimizira nepravdu. Rezultat je entitet izgrađen na etničkim podjelama, čiji su tragovi vidljivi i danas.
Poređenje s Ukrajinom je više nego simbolično. U oba konflikta imamo teritorijalna osvajanja, etničke pritužbe i ulogu velikih sila. Međutim, ključna razlika leži u liderstvu i pristupu američke administracije.
Dok je Bil Klinton u Dejtonu lično angažovan, sa snažnom diplomatskom mrežom i međunarodnom koalicijom, Trampova administracija prema Ukrajini djeluje transakcijski, nedosljedno i bez prepoznatljive diplomatske strategije. To Ukrajincima stvara sumnju da bi bilo kakav sporazum mogao biti samo formalizacija trenutnog stanja na terenu, a ne održiv plan mira.
Iskustvo Dejtona podsjeća da mirovni pregovori često služe kao instrument legitimizacije stvarnog rasporeda moći, a ne nužno pravde ili dugoročnog stabilnog rješenja.
Za Ukrajince, pouka je jasna: dok nije riješena strukturalna ravnoteža moći, svaki sporazum koji ne osigurava funkcionalnu državu i pravičan politički okvir nosi rizik dugotrajne nestabilnosti i legitimizacije agresije.
